Poslije Drugog svjetskog rata Hrvatska je bila dio SFR Jugoslavije (1945.-1991.). To smo razdoblje proučavali iz perspektive svakodnevnog života i popularne kulture.

Vrijeme poslije rata je vrijeme kada u zapadnoeuropskim zemljama nastaje masovno potrošačko društvo. Raste životni standard, jača urbanizacija i industrijalizacija, a to podrazumijeva sve intenzivnije kupovanje televizije, radija, kućanskih aparata, frižidera i auta. Tako je primjerice europski dohodak po glavi porastao od 1947. do 1975. godine za 250 posto, a poseban rast vidljiv je u Velikoj Britaniji, Zapadnoj Njemačkoj, Italiji, Švedskoj itd. Hrvatsku također nije zaobišao rast potrošaštva, premda se on razvija u specifičnim političkim uvjetima jednostranačkog sustava. Naime, u socijalističkim zemljama izbor robe široke potrošnje bio je skroman, vladale su nestašice, čekalo se u redovima, roba se nabavljala na crnom tržištu itd. Tijekom razdoblja od 1952. do 1965. godine dogodio se jugoslavenski gospodarski rast koji je bio jedan od najvećih u svijetu. Stoga je i sljedeća partijska petoljetka bila usmjerena na podizanju potrošnje stanovništva. Hrvatska je tako u 1960-im godinama bila u redu srednje razvijenih zemalja i njezino društvo se sve više potrošački orijentira. Plaće radnika vrlo često nisu bile dovoljno izdašne za narasle potrošačke želje. Radnici koji su odlazili na privremeni rad u inozemstvo gdje su upoznali čari zapadne potrošačke kulture, u Hrvatsku su donosili nove navike. Žene, djeca i mladi imali su posebne zasluge za širenje potrošačke kulture. Žene su općenito tijekom 20. stoljeća preuzele važan položaj u obitelji jer postaju gospodarice obiteljskog proračuna.

Kako se potrošaštvo razvijalo u Hrvatskoj proučavali smo iz ženske i muške perspektive. Ženska perspektiva odnosi se prije svega na modu. Poslije Drugog svjetskoga rata dominirala je tzv. socijalistička moda prilagođena potrebama radnog čovjeka. To je bila praktična, jednostavna i nenametljiva, tamnoplava i tamnosiva odjeća koja je sputavala individualnost. Bilo je gotovo nemoguće na stubištu izbjeći susjedu u istom kostimu. No, 1950-ih i pogotovo 1960-ih raste interes žena za izgradnjom novog modnog stila. Ženski časopisi, primjerice Svijet (Zagreb, 1953.-) pridonio je ideji moderno obučene žene koja je jednako uspješna kao majka, supruga, radnica i domaćica. Žene su često nezadovoljne manjkom izbora u zemlji odlazile u kupovinu u Trst. Tamo su kupile prve traperice, najlon čarape ili baletanke. Cipele koje su često nosile dok su radile bile su borosane. Njih je proizvodio kombinat gume i obuće Borovo. Bile su tadašnji jugoslavenski brend, a danas su doživjele modni redizajn i iz radničke postale mladenačke cipele u mnoštvu uzoraka, materijala i boja. Čak ih je prekopirao popularni proizvođač obuće Lacoste i Manolo Blahnik.

Mušku perspektivu jačanja potrošaštva proučavali smo kroz razvoj automobila i automobilske industrije u tadašnjoj Jugoslaviji. Automobil je 1950-ih postao najskuplji proizvod u privatnom vlasništvu. Bio je simbol slobode i imao ulogu kućnog "limenog ljubimca". Automobili su do vozača u tadašnjoj Jugoslaviji stizali iz domaćih tvornica i iz uvoza. Tvornica Zastava proizvela je prvi jugoslavenski automobil 1955. godine poznatiji pod nazivom fićo. To je bio najpopularniji automobil i mnogim vozačima prvi kojega su kupili i vozili. 1971. godine proizveden je stojadin, 1980. godine Jugo 45, dok je dorađeni Jugo 55A proizveden 1985. godine (s njim se pokušalo osvojiti i američko tržište). Pored njih na cestama su se mogle naći bube, golfovi, spačeki itd. Tijekom 1980-ih svaki šesti stanovnik Hrvatske imao je automobil, što je standard kojega su zapadnoeuropske zemlje postigle još ranih 1970-ih.

Za kraj razgovarali smo o potrošaštvu danas te svim pozitivnim i negativnim aspektima koje donosi. Dan planeta Zemlje koji se obilježava 22. travnja ne treba biti jedni dan u godini kada trebamo razmišljati o budućnosti Zemlje i svim negativnim utjecajima koje su naše potrošačke navike donijele. Kako kupovati i pri tome razmišljati o održivom razvoju naše planete svakako je najveći izazov za buduće generacije. Zaključili smo da svaki pojedinac može napraviti promjenu, može odvajati i propisno odlagati otpad te kupovati nove aparate, odjeću i obuću ne iz hobija nego kad mu je ona potrebna. Staru i istrošenu može odlagati u odgovarajuće kontejnere te voditi brigu da se sve više bira proizvode koji su nastali iz reciklaže i koji brinu o  zdravlju naše Zemlje. Koraci su mali, ali presudni za našu budućnost!