Ovih smo dana tijekom nastave u Interlakenu i Thunu uživali u čitanju. Započeli smo pjesmama i pričama Zvonimira Baloga: Olovka, Zaboravljiva kruška, Tužibaba, Tko može postati tata i Misic. Balogu su riječi od najranije dobi bile najmilije igračke pa smo se i mi odlučili nakratko poigrati riječima. Tako smo doznali da su učenje i mučenje istoznačnice, da kad pitaš u vezi s tekstom o tome tko u priči nije slušao učitelja, svi prisutni uglas odgovore s ja. Razgovarali smo i o tome kakve su to babe tužibabe, zamijenili u riječima svako š, ž, ć i č sa s, z i c.

Uglavnom, ispostavilo se da je gospodin Zvonimir imao pravo i da su riječi doista najbolje igračke jer što ih više trošiš to su one novije, bolje i zabavnije, ne mogu se potrgati, zaboraviti, izgubiti, o cijeni da i ne govorimo, jednostavno su neprocjenjive.

Potom smo se bacili na čitanje ulomaka omiljenih knjiga na hrvatskom i na grickanje. S nama su večeri proveli  Hlapić, Potjeh, ribar Palunko i njegova žena, Palčić, Tri praščića, Mačak u čizmama i mnogi drugi. U dobrom društvu vrijeme je brzo prošlo a za uspomenu nam ostalo lijepo sjećanje i stranice našeg malog dnevnika čitanja koje možete vidjeti u galeriji.