U subotu 14. ožujka roditelji i učenici Hrvatske nastave u Liestalu u Gradskoj vijećnici u istoimenom gradiću prezentirali su hrvatsku kuhinju u sklopu projekta „Svjetska kuhinja“. Naime, jedanput u mjesecu jedan narod priprema svoje specijalitete te ih prodaje, a prikupljeni prihod odlazi u humanitarne svrhe.

Na roditeljskom sastanku u rujnu dogovoreno je da ćemo ove godine sudjelovati u tome te promovirati Hrvatsku i hrvatsku kuhinju, a ono što zaradimo namijenit ćemo Centru za djecu s Downovim sindromom u Puli.

Pripreme su bile opsežne i zahtijevale dosta vremena, rada i truda, ali rezultat je bio sjajan. Roditelji su skuhali sarmu i pire, paštu fažol (grah s tjesteninom), napravili istarski bakalar na bijelo, što je bila posebna delicija, te različite vrste pita, a za desert se moglo uživati u raznolikoj ponudi kolača, torti i fritula.

Nekoliko je djevojaka, odjevenih u narodne nošnje, dočekivalo goste, a jedna od njih, Ivana Pejić, održala je pozdravni govor na njemačkom jeziku u kojem je predstavila hrvatsku školu i Downov centar u Puli. Potom su učenici Hrvatske nastave u Liestalu izveli dva kratka igrokaza na hrvatskom jeziku jer je prijedlog organizatora bio da okupljeni čuju kako zvuči naš jezik.

Također, u jednom smo kutku pripremili promotivne materijale o Hrvatskoj, kemijske i licitarska srca, što su ljudi uzimali.

Odaziv je bio fenomenalan, čak je u jednome trenutku nedostajalo slobodnih mjesta. Velik smo kompliment dobili od gošće Kolumbijke koja je rekla da ona i suprug svaki mjesec dolaze na „Svjetsku kuhinju“ i naša im je najbolja na kojoj su ikada bili. Pohvalili su organizaciju, hranu, uređenost dvorane i pitali kada ćemo opet takvo što organizirati. Rekli su da još nisu vidjeli da se netko toliko potrudio kao mi.

Zahvaljujem svim roditeljima na svemu što su učinili da naša kuhinja uspije, od onih prvih koraka u kontaktiranju s organizatorima „Svjetske kuhinje“ pa do pripremanja jela, djeci koja su se potrudila i izvrsno izvela program, a posebna zahvala ide gospodinu Pejiću, predsjedniku Mjesnoga školskog odbora, koji je bio koordinator svega i brinuo se da sve funkcionira.

Kad se male i velike ruke slože, sve se može...