U mjesecu posvećenom materinskom jeziku bavili smo se djelima Ivane Brlić-Mažuranić. Prošli smo uzbudljivo filmsko putovanje s Hlapićem i prošetali po začaranoj Šumi Striborovoj.

Prije gledanja filma kratko smo raspravili je li Hlapić miš, ćuko ili netko/nešto treći/treće. Već su nam prvi kadrovi filma dali odgovor na to pitanje pa je vrlo brzo svima bilo bjelodano da se radi o malom, dobrom dječaku-postolaru koji prolazi kroz mnoge avanture kako bi razgazio crvene čizmice. Iako se film djeci vrlo svidio, bilo je i onih mudrica koji su uočili i pokoju nelogičnost pa glasno negodovali: Odakle Hlapiću povodac za Bundaša? Odakle Giti ona lijepa haljinica za akrobacije? Kako je Hlapić uspio ostati tako uredan i čist nakon svega što mu se dogodilo? Složili smo se da nije sve u filmu bilo uvjerljivo te da bi bilo dobro pročitati knjigu i uvjeriti se kakav je Hlapić bio doista.

Svidio mi se film o Hlapiću i njegovom putovanju, iako nije sve bilo lijepo i veselo. Gledajući film mislila sam kako bi mi bilo, kako bih se ja osjećala na Hlapićevom mjestu. Ne bih se usudila tako otići na put bez znanja i plana. Hlapić je puno hrabriji od mene. Na primjer, kad mu je Crni Čovjek ukrao čizmice, nije puno žalio i nastavio je svoje putovanje bez čizmica. Je se ne bih usudila i bilo bi me strah. Iako je to samo film, Hlapić može biti ponosan na sebe. Mislim da mi film želi reći da u životu ne pomislim odmah na loše, jer se na kraju uvijek nešto dobro dogodi, i da pomažem drugima.

Anita, Grosshöchstetten

U Šumu Striborovu zakoračili smo polako upoznajući riječi koje ne poznajemo a bitne su za snalaženje u jednoj takvoj čarolijama premreženoj šumi, primjerice guja, snaha, triješće, luči, oganj, ognjište. I sam zvuk riječi sa šć, gnj dao je naslutiti o kakvoj je šumi riječ. Osim toga, bilo je to u noći, a bajke-priče ispričane, pročitane, doživljene u to doba ostavljaju snažan dojam. Oni koji su propustili užitak zajedničkog čitanja noću, kroz Šumu su hrabro koračali danju, za vrijeme nastave.

Meni se priča jako svidjela. Zanimljivo mi je kad baka hoće dokazati da je žena guja. Smiješno mi je ime Malik Tintilinić. Momak bi trebao bolje paziti na baku.

Marko, Grosshöchstetten

Kad sam čitala Šumu Striborovu, bojala sam se te guje i toga da ih sve ne ubije, ali bilo mi je i zanimljivo kako se djevojka može pretvoriti u guju. Meni se priča jako svidjela i preporučujem je svima.

Nikolina, Grosshöchtetten

Meni se priča sviđa jer su se na kraju majka i sin pomirili. Momak je trebao biti bolji prema majci i slušati je. On je i sam znao da je snaha guja. Majku treba poštovati jer ga je ona odgajala i ne može je tek tako izbaciti iz kuće jer je to više njena kuća nego njegova.

Luka, Thun

Priča je dobra, ali tužna zbog bake. Moje mišljenje je da je momak trebao vjerovati majci. Ne bi se trebao bojati jer bi mu majka i Domaći sigurno pomogli.

Ana, Thun

U ovoj bajci snaha je negativna osoba. Nekako mi je bilo žao bake zato što ju je ta zmija uvijek nekamo tjerala. Njen je cilj bio da se baka umori i da umre. Kad sam to čitao, malo sam razmislio o tome jesam li i ja nekoga uvrijedio. Sjetio sam se da sam prije hrvatske nastave naljutio svoju majku. Kad sam stigao kući, ispričao sam joj se i ona mi je oprostila.

Martin, Bern-Lorraine

Priča mi se zapravo svidjela. Momak je bio jako naivan da je odmah htio oženiti guju. Priča je zanimljiva i smiješno mi je kako baka radi plan s Domaćima da pokažu momku da mu je žena zapravo guja.

Nikolina, Bern-Lorraine