Autor: Božica Matak

Inspiraciju za napisati neki prigodan tekst o određenoj školi, događanju ili djetetu, obično dobivamo  kada se dogodi nešto nesvakidašnje ili je neka posebna zgoda i prigoda.

No, ja ovaj puta imam potrebu pisati upravo o svakidašnjem, jer ono nas prati stalno.

Želim pohvaliti jednu, relativno malu, skupinu učenika i njihovih  roditelja, s kojima se družim malo više od godinu dana i bez obzira na dvosatno putovanje svakog ponedjeljka, bez obzira na mijenjanje tri ju vlakova  i jednog autobusa, ne mogu se sjetiti ponedjeljka kada mi je odlazak na to nastavno mjesto bio težak. Naprotiv, kad god bih pomislila na dugotrajno putovanje do Regensdorfa, samu bih sebe oraspoložila mislima da me tamo čekaju dobra djeca, dragi roditelji i nekoliko sati ugodnog rada.

U Regensdorfu radim s dvije male skupine učenika Hrvatske nastave.  Pristojni, duhoviti i marljivi učenici ,zajedno s roditeljima,  svakog ponedjeljka strpljivo čekaju autobus iz kojeg će izaći hrvatska učiteljica. Dok učiteljica s roditeljima izmijeni nekoliko ljudskih rečenica, vesele glavice učenika nestrpljive su da se otvore sva troja vrata, koliko ih točno ima, da bi mogli ući u našu učionicu.  Od njih su samo jedna obična vrata, kroz kakva se ulazi u neku prostoriju, a ostala dvoja su velika, metalna s rešetkama, kao na ulazu u „gefengnis“, kako voli reći jedan učenik.

No, u našoj, na neobičnom mjestu, smještenoj učionici uvijek ima topline, smijeha, prepričavanja  zgoda od proteklog tjedna, igre,ali i ozbiljne borbe s teškim riječima, nerazumljivim tekstovima i neobičnim pričama, s popodnevnim umorom i brigama o zadaćama koje kod kuće čekaju. Posebnu pohvalu zaslužuju za čitanje Smiba i Modre laste, i djeca i roditelji. Tako je prošle godine ukupno 11 učenika, među kojima su bila i braća i sestre, dobivalo 9 poznatih nam listova.

U tako raznovrsnim aktivnostima i naših 90 minuta brzo prođe, a onda opet čekamo sljedeći ponedjeljak, da uđemo u naš „gefengnis“. Brižni roditelji dovode redovito djecu u školu, a svaku nemogućnost dolaska detaljno objašnjavaju i opravdavaju. Pa i kada se dogodi da neko dijete mora odustati od pohađanja nastave, taj je prekid praćen iscrpnim objašnjenjima, kojima se želi istaknuti da je razlog zaista opravdan. Na roditeljske sastanke dolaze uglavnom svi, a često i oba roditelja. Srdačni su, jednostavni  i otvoreni ljudi s kojima je lako komunicirati. Jednostavno su ljudi.

Ako je suditi po raspoloženju svih nas u hrvatskoj školi u Regensdorfu, koji svakog ponedjeljka provodimo vrijeme u zatvoru, nije to ni tako loše kako većina misli. Jer ja sam nakon boravka tamo, svakog ponedjeljka zadovoljna. Nadam se da su zadovoljni i moji učenici i njihovi roditelji.

Ovim putem još im jednom zahvaljujem na ugodnim trenucima, koje zajedno provodimo upoznavajući dragi nam jezik i našu bogatu kulturu.