Tražilica

08387445
Danas
Ovaj tjedan
Ovaj mjesec
Ukupno posjeta
31
8088
6921
8387445
RSS

Autor: Maja Crnjac

 

Povodom obilježavanja stote obljetnice tiskanja romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913. -  2013.) u Hrvatskom školskom muzeju otvorila se izložba Kao Hlapić i Gita. Siročad u Hrvatskoj potkraj 19. i početkom 20. stoljeća. Izložba je i dalje aktualna i priređuje se diljem Hrvatske u raznim muzejima. Ivana Brlić Mažuranić za glavne likove svoga romana uzele je Hlapića i Gitu koji su siročad. Lik siročeta bio je omiljena tema u dječjoj prozi na prijelomu 19. i 20. stoljeća. Autori su mahom bili učitelji koji su fikcijske prikaze siročeta temeljili u svojoj stvarnosti. Siroče-šegrt kao književni lik rabio se kao sredstvo prenošenja pedagoških poruka.

Na satu smo se upoznali s Hlapićem i čitali početni ulomak iz romana koji govori o svim teškoćama djeteta bez roditelja (prisiljen je biti šegrt za majstora koji je prema njemu okrutan, oskudno je obučen i hranjen u Mrkonjinoj kući). Te književne činjenice doista su u bile dio stvarnosti siročadi i siromaše djece na početku 20. stoljeća. Oni nisu imali previše izbora što se tiče školovanja koje se najčešće svodilo na šegrtovanje ili obavljanje raznih pomoćnih poslova. Život je malih šegrta u rukama posjedničkih majstora često bio vrlo težak te izložen okrutnostima, strogosti i zlostavljanjima jer majstori, koliko su god bili kvalitetni u svojoj struci, većinom nisu bili dobri odgajatelji.

Većina je takve djece (pogotovo izvanbračne djece koje je primjerice u Zagrebu na kraju prvog desetljeća 20. stoljeća bilo više od 20 posto od ukupnog broja rođenih), s obzirom na vladajuće društvene norme i običaje, bila stigmatizirana, bez mogućnosti odrastanja u primjerenoj i poticajnoj okolini i s malim izgledima za uspon na društvenoj ljestvici.

Poruka romana Ivane Brlić Mažuranić kao i ostalih s likom siročeta jest da su sretna djeca koja imaju roditelje, a onima koja nisu te sreće ostaje nada da će naći dobročinitelja ili zaštitnika - pod uvjetom da posjeduju Hlapićeve vrline kao što su pomaganje drugima, brižnost, skromnost i veselje unatoč okrutnom životu.

Učenica 7. r. Ivona Zrakić (HN Kleindöttingen) napravila je plakat Kao Hlapić i Gita koji govori o položaju siročadi u Hrvatskoj na početku 20. stoljeća te opisuje veliku akciju zbrinjavanja i spašavanja gladne djece koja je pokrenuta tijekom Prvog svjetskog rata. Više od 20 000 djece privremeno je udomljeno na sjever Hrvatske gdje je bilo dosta hrane i ostalih sredstva za život. Dopremljena su djeca iz Istre, Hrvatskog primorja, Dalmacije, Bosne i Hercegovine u Slavoniju i Srijem. Važno je naglasiti da se u akciji nije gledalo na nacionalnu i vjersku pripadnost djece kojoj se pomagalo.

Učenici su na kraju sata nacrtali svoju interpretaciju Hlapića, majstora Mrkonje, Gite i ostalih likova iz romana Ivane Brlić-Mažuranić.

 

 
 
Powered by Phoca Gallery