Autor Danijela Babić | |
Petak, 24. lipnja 2016. 08:29 |
Navijačko raspoloženje nije zaobišlo ni učenike iz Arbona, St. Gallena, Balgacha i Uzwila.
No osim imena svih članova hrvatske nogometne reprezentacije i predviđanja rezultata, učili smo mi i stihove himne, kako se ponašamo dok ju slušamo te zašto slavimo Dan državnosti. Zabavno je bilo kreirati hrvatske dresove, ali i staviti na papir svoja razmišljanja i osjećaje prema domovini. U galeriji pogledajte kockice koje su ovih su jako „in“ pa ih često ih viđamo na ekranima, prozorima, autima ali i školskim hodnicima.
Volim Hrvatsku zato što nema nijedne države kao što je ona. Imamo najbolju nogometnu repretentaciju, najljepše more, najljepše gradove i, naravno, najljepše zene. Volim Hrvatsku zato što je ona moja druga domovina. Tamo se osjećam kao kod kuće, pričam hrvatski, znam ljude i osjećam se sigurno. A hrana u Hrvatskoj je jedna od najboljih na svijetu. Jeftino je, a ipak kvalitetno. Kukuruz na plaži, pršut iz Dalmacije ili ćevapi, ne znam što je bolje. Hrvatsku moram posjetiti barem dva puta godišnje, inače mi nešto fali. Volim Hrvatsku zato što je dobra takva kakva je.
Mirna Paurević, 8.r., St. Gallen
„U Hrvatskoj ima puno zanimljivih stvari kao što je arena i lijepe plaže. Najbolje što sam vidio su Plitvička jezera. U Novigradu i Zagrebu meni je najljepše. Tamo je sve jeftino pa se može više kupiti. Hrvatska je dobra u nogometu. Znam svakog igrača. Moji najdraži igrači su Modrić,
Leon Robert Gavrić, 5.r., St. Gallen
“Volim Hrvatsku zato što tamo imam puno rodbine i prijatelja. Mi stanujemo u Sesvetskom Kraljevcu i volim što nam je u blizini City centar. Tamo idemo bar dva puta dok smo u Hrvatskoj. Moja teta i rođak žive u Zagrebu i kad se sretnemo idemo u grad na kavu i ćevape i puno kupujemo. Teta mi često priča o Medvedgradu. Kod bake i djeda u Slavoniji imam piliće i svinje koje ponekad hranim. Kod uje i ujne uvijek moram otpjevati neku pjesmu na hrvatskom. Ja volim Hrvatsku zbog puno razloga ali ovi su najvažniji.”
Karla Petrović, 5.r., Balgach
„Ja sam ponosna što sam iz Hrvatske. Kad dođem u Hrvatsku prvo što uradim je da odem na klupu kraj jezera i zaboravim sve oko mene. Zrak osvježava moje oznojeno lice i tada sve može biti samo bolje. U Hrvatskoj je sve bolje. Navečer je prekrasno kad sunce zalazi i tad imam osjećaj da sve ima svoje vrijeme i da se ništa ne mora požurivati. Gdjegod pogledam vidim jedan dio stare priče. Novi i stari dio grada. Kulturna baština je tamo prekrasna. Kad vidim staru nošnju i čujem tradicijsku glazbu, to uvijek grije moje srce. Kad dođem u Hrvatsku radujem se vidjeti moje ptice, obitelj i prijatelje. U Hrvatskoj mogu biti takva kakva sam. Hrvatska je kao san iz kojeg se nikad ne želim probuditi.“
Doris Vučković, 6.r., Uzwil