Povodom Dana učitelja koji se obilježava 5. listopada učiteljice i učitelj Hrvatske nastave u Švicarskoj Konfederaciji ove su nedjelje bili na jednodnevnom izletu u kantonu Wallis.

Nakon kratkog razgleda skijaškog i planinarskog gradića Zermatta − gdje iz ekoloških razgleda nije dopušteno voziti se automobilom pitoresknim ulicama, nego je moguće ići električnim taksijem ili protegnuti noge diveći se drvenim zgradama urešenima crvenkastim laticama cvijeća čija ljepota ne jenjava ni u hladnim danima – veselo se društvance uputilo uspinjačom na 2288 m visoku Sunnegu. Zahvaljujući krajoliku okupanom suncem, vožnji na splavi, udobnim drvenim ležaljkama tik uz jezero u kojemu su najhrabriji močili stopala – čak i učitelji iz udaljenih kantona koji su se ove nedjelje vozili i do 12 sati u oba smjera zaboravili su na umor i prepustili se alpskim radostima.

Nismo odoljeli, nakon Sunnege vlakom smo krenuli i do planine Gornergrat. Uspinjući se bajkovitim prostranstvom nekih pola sata, prstima smo upirali u svakog svisca koji se nazirao preko prozora vlaka i jedva čekali našu stanicu. Na vrhu. S 3089 metara nadmorske visine promatrali smo veličanstveni Matterhorn (4478 m), najljepši, ali ne i najviši alpski vrh, koji resi omot poznate švicarske čokoladice Toblerone. Ispred nas se bijelila i Monte Rosa (4634 m), najviša švicarska planina, kazao je kolega Davor Kirić, organizator i vođa puta.

Školske brige uvaljali smo u grudu najrahlijeg snijega koji smo ikad dotakli i, baš poput svojih učenika, prepustili se igri. I fotografiranju. Čak i s pokojim turistima, zaljubljenicima u ovakve pejzaže, kojima smo savjetovali kamo za sljedeće praznike, u Dubrovnik ili Istru, svakako nešto južnije od Alpa. I toplije. Tamo gdje se i mi vraćamo za skorašnje jesenske praznike. I gdje je Mikado, Domaćica, Dorina slađa čak i od Tobleronea.