U subotu, 21.siječnja 2017.,održan je u koordinacijskom uredu u Dietikonu, proteklih tjedana najavljivani, susret s hrvatskim književnikom.

U goste nam je došao gospodin Hrvoje Kovačević, profesionalni pisac,  rođen u Požegi 1966. godine, koji danas živi sa svojom obitelji u Stubičkim Toplicama.

U uredu se okupilo ukupno 40ak učenika, njihovih roditelja, članova Upravnog odbora Udruge roditelja i učiteljica hrvatske nastave u Švicarskoj.

Nakon pozdrava i uvodne najave naše koordinatorice, gospođe Nataše Balić, gospodin Hrvoje uveo nas je u svoju životnu priču o tome kako je postao profesionalni pisac.

Volio je pisati i izmišljati priče još kao učenik osnovne škole, ali je široj javnosti postao poznat dosta godina kasnije. Bio je uspješan i u crtanju  karikatura, koje su mu objavljivane u različitim listovima. Do prvog objavljivanja priča u nekom listu vodio ga je dosta mukotrpan put, jer su mnogi odbijali njegove priče, pa tako i dvije drame, koje je napisao u studentskim danima. Međutim,  bio je uporan i ta se upornost isplatila. Njegov rad zapazio je Miro Gavran, također poznati hrvatski književnik,koji je  prvi počeo objavljivati njegove priče u listu „Plima“.

Do svoje 27.godine pisao je samo za odrasle, a tada mu je u „Modroj lasti“ objavljena i prva priča za djecu. Nastavio je objavljivati svoje priče u „Modroj lasti“, a zatim je nastao i prvi roman za djecu „Tajna ribljeg oka“. Izuzetno voli djela Ivana Kušana, koji  ga je i osobno potaknuo da piše o tajnama. Tako je nastao niz od 13 knjiga, kojima naslov počinje riječju „tajna“ i  koje zaista otkrivaju uzbudljive tajne, a nastala je i „Anđelova šala“, koja također govori  o tajni, iako je nema u naslovu. Pričajući o svojim djelima, Hrvoje je sve prisutne oduševio načinom na koji je prepričavao radnje nekih svojih priča, koje su vrlo napete i pobuđuju znatiželju, vuku da ih se pročita do kraja i što prije otkrije rasplet cijelog događaja. Naravno, taj čarobni kraj priče nam nije otkriven i na nama je da ga otkrijemo, a ako je suditi po zainteresiranosti publike, mislim da će u sljedećem razdoblju broj čitatelja Hrvojevih djela znatno porasti, baš zbog čitatelja u Švicarskoj.

U nastavku susreta slijedila  su mnogobrojna  pitanja, koja su postavljali učenici, roditelji, učiteljice...Tako smo saznali da je Hrvoje Kovačević počeo pisati i postao profesionalni pisac zato jer ga to najviše raduje. Inače je po struci diplomirani arhitekt, koji nikada nije radio taj posao, ali je radio mnoge druge i na kraju shvatio da je njegov poziv pisanje. Jednako voli pisati za odrasle i za djecu. Važno je samo moći se poistovjetiti s likom o kojem se piše i tada priča napreduje. Uvijek mu je najdraža knjiga ona koju trenutno piše, koja je u nastajanju i uvijek mu se čini da je ta najbolja od svih koje je do sada napisao. Trenutno ga oduševljavaju knjige „Tajna najboljeg prijatelja“ i „Tajna malog brata“, jer su u nastajanju. Prva kritičarka novonastalog djela je njegova kćerka, a onda slijedi redovna procedura prije samog izdavanja.

Do sada mu je objavljeno 30ak knjiga, od kojih je 20 za djecu i 10 za odrasle. Inspiraciju za svoje priče pronalazi u stvarnom životu, a i mnogi likovi su iz stvarnosti, iako ih on djelomično promijeni i učini zanimljivijima. U djelima mu ima i autobiografskih elemenata, koji su vezani uz djetinjstvo, a ima i dijelova iz djetinjstva njegove djece. Ako su likovi uvjerljivi, tada se i piscu vjeruje. Ponekad ti likovi lako ispričaju priču, pa ona nastane za kratko vrijeme, a ponekad im treba i godina dana. Mjesta radnji u njegovim pričama uglavnom su Požega, Zagreb i Stubičke Toplice, mjesta koja su zapravo dio njegova stvarnog života. Hrvoje Kovačević pisao je i radio- drame, koje su na radiju objavljivane u emisijama „Priča za laku noć“ i „Dječje kriminalističke priče“,a neke priče su mu postavljene u amaterskim kazalištima kao predstave. Okušao se i u crtanju animiranih filmova, ali je pisanje za djecu prevladalo u njegovom stvaralačkom opusu. Obavezno čita i prati hrvatsku dječju i suvremenu književnost i smatra da danas u Hrvatskoj ima vrlo kvalitetnih pisaca za djecu. Svjestan je da u današnjem svijetu suvremenih medija, knjiga ima vrlo jako konkurenciju, da su današnja djeca urbana, brzo razmišljaju i u tom smjeru im treba prilagoditi i književnost, ako ih se želi pridobiti kao vjerne čitatelje.

U hrvatskim školama nalazi se 6 njegovih naslova na popisu školske lektire.

Otkrio nam je i jednu osobnu tajnu. Ima psa Popaja ,s kojim ponekad voli otići u šumu tražiti gljive, iako u tome baš nije uspješan. Više je vjerojatno da su te šetnje zapravo potraga za novim idejama, novim tajnama koje čekaju da nam ih u budućnosti Hrvoje Kovačević otkrije u nekoj novoj, napetoj i nadasve zanimljivoj priči, koja će privući nove čitatelje.

Prvi je puta u Švicarskoj i dio koji je za vrijeme svog kratkog boravka uspio vidjeti, veoma mu se sviđa. Nadamo se da će ovaj vrlo zanimljivi stvaraoc hrvatske književnosti  i ovdje u Švicarskoj pronaći neku tajnu i otkriti nam je u nekom svojem budućem djelu. Zahvaljujemo mu što nas je obogatio uvođenjem u svoje stvaralaštvo i nadasve probudio znatiželju za otkrivanjem svih tajni koje se sakrivaju u njegovim knjigama. Želimo mu još mnogo inspiracije i uspjeha u svim sferama života.

Susret je  završio kratkim druženjem svih prisutnih, a predstavnici Upravnog odbora uručili su gostu simbolični dar, koji će ga podsjećati na ovo gostovanje Hrvatima u dalekoj Švicarskoj.