Siječanj je pri kraju. Zimski praznici su završili, nova 2017. godina je počela i pred nama su opet neke druge obaveze i novi izazovi. A malo prije nam je bilo tako lijepo… čekali smo Božić, Novu godinu, skijali, sanjkali, bili u domovini, posjetili rodbinu i prijatelje. Neki su čak bili i bolesni, no praznici su ipak praznici.

Sportski praznici? Još su daleko, još treba pričekati mjesec dana i to je baš grozno. Sa sjetom se prisjećamo tih dana bez obaveza, bez škole, bez zadaće.

Kako bi ovu „crnu rupu“ između zimskih i sportskih praznika lakše izdržali, donosimo vam najbolje trenutke koje su nam riječju i slikom dočarali učenici HN Thun iz kantona Bern te HN Naters, Visp, Zermatt i Sion iz kantona Wallis. Učenici su nam napisali i nacrtali što su radili, kako su se osjećali i, ono što je njima bilo najvažnije, kakve su poklone za Božić dobili.

Nakon toga nam je bilo lakše. Izdržat ćemo do sportskih praznika. Možemo mi to!

Moji zimski praznici

Prvi dan praznika je bio Badnjak. Navečer su nam došle baka i  Emmina kuma. Ispod bora je već bilo puno poklona. Ja sam dobila kantu za smeće i dvoje cipele kao i Lena. Bili smo i na polnoćki u Vispu. Ja sam čitala molitvu vjernika. Na Božić su nam opet došle baka i Emmina kuma na ručak, a na večeru su došli Anela, Igor, Alicia, Amelie. Na drugi dan Božića je mama bila bolesna. Do Nove godine su bili obični dani. Na Silvestrovo smo bili kod bake na čuvanju pa smo kod kuće slavili Novu godinu. Tata je poslije slavljenja isto bio bolestan. Na 6.1.2017 je došao naš polubratić Leon kod nas spavati. Za Sveta tri kralja sam ja dobila kralja u kruhu, a Emma je uzela krunu. Dan poslije bila sam ja bolesna. Susjede su nas pozvali na njihov Božić pa sam ja morala ostati kod kuće. Zadnji dan praznika isto mi nije bilo dobro pa na žalost nisam mogla ići kod Lore.

I eto opet škola.

Ariana Jagić, 5. r., Naters

Ovaj puta moji zimski praznici počeli su dan prije Badnjaka. Navečer u 5 sati smo išli na švicarsku misu. Poslije mise smo imali obiteljsku večeru, otvorili smo poklone, pričali i gledali zajedno film. Poslije božićnog ručka i zajedničkog druženja uzeli smo svi vremena za sebe. Ostale dane praznika igrao sam se sa Mateom i Nemanjom. Išli smo se isto klizati na ledu u Visp. Na staru godinu smo ja, Nemanja i Mateo imali jedan jako zanimljiv dan. Kupili smo čips, sok i prskalice. Dočekali smo novu godinu kod njega uz puno igre i glupiranja i ostali smo prespavati kod njega. Subotu pred kraj praznika bio sam s mamom, tatom i Mateom u Italiji, u Domodossoli. Jeli smo pizzu s kapama na glavi jer je u restoranu bilo toliko hladno kao na sjevernom polu. Kratko smo se prošetali i pobjegli kuci.

Tako su prošli moji Zimski praznici, malo dosadno, malo veselo, puno svađe s Mateom.

Antun Lončar, 5.r., Visp