18. studenog i u danima koji su ga pratili, na 22. tragičnu godišnjicu sloma grada Vukovara, prisjetili smo se njegovog strašnog ratnog stradanja, svih njegovih žrtava i rana - koji su tugom obojili noviju hrvatsku povijest.
Učenici svih nastavnih mjesta, nakon prisjećanja gradiva prijašnjih godina, usvojili su i neke nove spoznaje o Gradu heroju, odgledali fotogaleriju ožiljaka koje je na koži Grada neizbrisivo ostavio Domovinski rat, poslušali audiozapise toplih ljudskih, bolnih i nezaobilaznih priča Siniše Glavaševića te sami čitali snažne stihove iz male antologije ratne poezije.
Tiho smo i dostojanstveno upalili svijeću svim žrtvama, a zatim međusobno podijellili dojmove zapisavši teške riječi koje su ovaj posebni nastavni sat obilježile - te ostale, osim na školskoj ploči, zapisane i dukoko u nama.
{/webgallery}
Ljerka Car Matutinović, TU JE NEKAD BIO GRAD
(Nepokorenom gradu Vukovaru)
Sine moj, ne zaboravi
TU JE NEKAD BIO GRAD
Prelijep, u cvatu
Vitki zvonici izrasli iz ravnice
Pjesma široka i radosna
ko dječje oči obasjane igrom
Sine moj, ne zaboravi
TU JE NEKAD BIO GRAD
Kao aveti niču sada crni zidovi
zgarišta
Izrešetani i poniženi do nadljudske
patnje
Ne zaboravi, sine moj
TU JE NEKAD BIO GRAD
Bespomoćne žene i djeca, ranjenici u skloništima
ispod ruševina
Branitelji u rovovima prkose
Čudesni arkanđeli plamenog mača
Sve suze ovoga grada sav teški vapaj
u vatrene strijele pretvaraju
Ni stopu zemlje hrvatske bezumnim drznicima
Sine moj, ne zaboravi
TU JE NEKAD BIO GRAD
i bit će zauvijek
20. X. 1991.
Cialis mohou být získané v různých zemím, a to není překvapující. Vše se dá vysvětlit. Téměř všechny. V zemi, jako je České má vysvětlení pro všechno, co se děje a vláda to ví.