Kako najbolje sačuvati uspomene iz djetinjstva? Pitali su se učenici HN u Kleindöttingenu.

Postavili su pitanje nakon što su završili proučavanje izrade dječjih igračaka iz Hrvatskog zagorja. I oni su svojim likovnim crtežima pokazali svu posebnost ovih zaštitnih znakova iz Hrvatskoga zagorja koji su upisani kao svjetska baština na UNESCO-ovoj Reprezentativnoj listi nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Anto Grgić, 5. r.

Ivona Zrakić, 5. r.

Jelena Zrakić, 1. r.

 Katarina Bičvić, 8. r.

Zatim su napisali svoje literarne sastave o igračkama koje su im bile omiljene u ranijim fazama djetinjstva. Usuglasili smo stav kako se, u povelikom broju igračaka koje djeca dobivaju u djetinjstvu, ipak izdvajaju neke koje su im najomiljenije. Njih najčešće i danas čuvamo, nadamo se kako će ih naši potomci naslijediti i naravno, u nama bude uspomene na lijepe trenutke ranijeg djetinjstva, na radost koju nam igra donosi.

Igračke koje će me sjećati na djetinjstvo

Danas imam četrnaest godina i više se ne igram, ali sam se prije jako voljela igrati s različitim igračkama. Njih su mi ih najčešće kupovali mama i tata, ali i baka i djed. Dobivala sam igračke za rođendan ili Božić. Ponekad sam znala mamu nagovoriti da mi neku igračku, koja mi se jako svidjela, kupi u trgovini.

Moje dvije najdraže igračke bili su jedan plišani medo i pas. Medu sam dobila od mame, a psa od brata. Nisam voljela da mi netko dira te dvije moje najdraže igračke. Imala sam isto puno barbika i beba s kolicima te sam se voljela igrati s njima u društvu svoje rođakinje. Igrala sam se i Čovječe, ne ljuti se i Domina. Ponekad sam se igrala i s autićima svoga brata. On mi je bio društvo u igranju s lego kockama. Voljela sam izrađivati kućice od njih. Nekada smo brat i ja gradili kuće koristeći stolice i deke u našem dnevnom boravku. Igrali bismo se i doktora. Medama bih tada stavljala zavoje. To se podrazumijeva, u igri bila sam liječnica. Vremenom igranje s lutkama i barbikama, zamijenila sam igrama na računalu. Najdraže igre su mi bile one u kojima sam mogla šminkati i oblačiti barbike i razne životinje. Danas mi računalo služi za školu, primjerice za pisanje tekstova i pretraživanje podataka.  

Čuvam svoje omiljene igračke i danas. One me podsjećaju na moje djetinjstvo, na vrijeme kada nisam imala toliko obveza u školi. Moje djetinjstvo je bilo lijepo i nezaboravno vrijeme. Igračke koje sam sačuvala iz toga vremena, čuvat ću dalje i nadam se da će ih naslijediti moja djeca. Imam i danas dosta slobodnog vremena, ali se više ne igram s igračkama. Obilazim svoje prijateljice i s njima se družim.

Katarina Bičvić, 8. r.

Igračke koje će me sjećati na djetinjstvo

Kada sam bila mala igrala sam se puno s barbikama koje sam jako voljela. Isto tako, igrala sam se i s lutkama. Moje prve lutke dobila sam od bake i djeda kada sam se rodila. Uvijek sam mojim brabikama oblačila nove haljine i cipele. Mojim lutkama davala bih flašice i onda sam ih uspavljivala, kako je to moja mama radila s mlađim bratom.

Sada se više ne igram s lutkama. Spremila sam ih na tavan. Sada sam više s prijateljicama i s njima odlazim u šetnje, kupovine, na igralište. Kad mi je dosadno kod kuće, gledam televiziju ili sam na mobitelu i dopisujem se s prijateljicama. Vrijeme provodim slušajući glazbu. Za školu moram puno učiti pa ni nemam puno slobodnog vremena kao što sam prije imala.

Jelena Grgić, 7. r.

Igračke koje će me sjećati na djetinjstvo

Sada imam deset godina i idem u peti razred. Pogotovo sam se voljela igrati s igračkama kada sam imala tri i četiri godine. Tada još nisam išla u vrtić.

Moje omiljene igračke bile su barbike i lutke. Voljela sam se igrati s njima zajedno sa svojim prijateljicama. Imala sam najdražu igračku. Bila je to barbika koju sam dobila od ujaka. I danas je čuvam jer je bio poklon kada sam se rodila. Kada je moja mama rodila seku Jelenu i brinula se za nju, ja sam to isto radila s mojom lutkom. Igračke koje sam sačuvala uvijek me sjete na lijepe dane i moje igre iz djetinjstva.

Danas su mi igre s barbikama dosadne i više se igram na mobitelu i računalu. Slobodno vrijeme provodim s prijateljicama. Poslije škole idemo na igralište ili jedna drugoj u posjet. I druga djeca naše škole dolaze na igralište, tako da bude zanimljivo.

Ivona Zrakić, 5. r.

Igračke koje će me sjećati na djetinjstvo

Sada imam 11 godina i više se ne igram s igračkama. Najviše sam se volio igrati s igračkama kada sam imao tri godine. Igrao sam se do drugog razreda. Moje omiljene igračke bili su automobili, motori i lego kockice. Mijenjale su se s godinama moje omiljene igračke. U trećem i četvrtom razredu otkrio sam računalne igrice i Playstation. One su mi i sada najomiljenije.

Moja najdraža igračka iz djetinjstva je jedan zrakoplov kojim se upravlja. Bio je dar od tatinog prijatelja koji izrađuje takve zrakoplove. I danas čuvam tu igračku kod bake u Hrvatskoj. Kada dođem kod bake na praznike izvučem ga i s njim upravljam u bakinom dvorištu. Da zrakoplov leti treba puno prostora, zato je bakino dvorište najbolje mjesto. Čuvat ću taj zrakoplov i dalje jer me podsjeća na moje djetinjstvo.

Danas više slobodnog vremena provodim na računalu i igram računalne igrice. No, kada dođem kod bake na praznike ponovno ću pokrenuti svoj najdraži zrakoplov. Zabavno je upravljati zrakoplovom makar i u igri.

Anto Grgić, 5. r.

Da nas igra prati cijeli život i da nije rezervirana samo za djecu, pokazali smo na primjeru igre Prsten. Budući da su učenici HN Kleindöttingen podrijetlom iz Bosanske Posavine, upute za igru dali su im roditelji. To je igra koja potječe iz Bosanske Posavine gdje se u novije vrijeme organiziraju i turniri, tzv. svjetska prvenstva u prstenu.

Način igranja je jednostavan: jedan igrač sakrije prsten pod jednu od deset kapica (načinjenih od tkanine), a zadatak je njegovih protivnika da je pronađu u što manje pokušaja. Onaj koji traži prsten ima četiri pokušaja i ako je uspije pogoditi, onda je pobjednik i na njemu je red da krije prsten. Ako ne pogodi i ne nađe prsten u četiri pokušaja, onda strana koja je krila dobiva bodove i nastavlja dalje kriti prsten. Bodovi u igri zovu se konji. Igra može potrajati i do kasne sate. U igri je bitno umijeće jer onaj koji skriva prsten to radi pred grupom, tako da mora ostati potpuno hladan i imati ujednačene pokrete. Onaj koji gleda skrivača mora pratiti istovremeno ruku protivnika, njegovo lice i reakcije ostalih igrača.

Igra Prsten

Pozornost smo obratili na još jednu igru, na vitešku igru alka koja se svake godine u kolovozu održava u grada Sinju. Književnik Dinko Šimunović svojom je pripovijetkom Alkar na početku 20. stoljeća popularizirao alku i tradiciju njezina održavanja. Učenica Katarina Bičvić pročitala je ulomak i sažetak te pripovijetke i načinila umnu mapu.

Katarina Bičvić, 8. r. Alkar

Nakon igara i razgovora o igračkama, zaključili smo da su one neizostavni dio ljudskog života i kako čovjeka usrećuju i vesele.

Život je - na neki način - igra. Stoga, igrajmo se! 

Cialis lze být získané v různých zemím, a to není překvapující. Vše se dá vysvětlit. Téměř všechny. V zemi, jako je České má vysvětlením pro všechno, co se děje a vláda to ví.