Često se može čuti tvrdnja kako zanimanje učitelja nije samo zanimanje već i poziv. Dobar učitelj je mentor. On nadahnjuje svoje učenike, primjer im je i podrška. Radeći s njima pomaže im da steknu samopouzdanje i isprave greške.
Učitelji ostaju u uspomeni svakog djeteta čije su srce dotaknuli osmijehom i ohrabrenjem.
Vrlo često, da ne kažem redovito, se događa da i učitelji uče od svojih učenika. Učenici svojim različitim osobnostima uče svoje učitelje strpljenju, različitom pristupu svakom od njih i uvažavanju njihovih potreba, interesa, ali i osjećaja.
Upravo to se, prije ovog vremena izolacije, dogodilo na jednom „sasvim običnom“ satu hrvatske nastave u Menzikenu. Jedan sasvim običan utorak, jedna sasvim obična nastavna jedinica - Vijest i izvješće.
Nakon obrađenog sadržaja, učenici 8. razreda dobili su zadatak napisati izvješće o Svjetskom nogometnom prvenstvu 2018. godine na kojem je Hrvatska nogometna reprezentacija osvojila 2. mjesto. Učenici su bez prigovora prionuli poslu, a kad su završili i pročitali svoja izvješća – dogodila se čarolija.
Čarolija u kojoj su učenici hrvatske nastave pokazali kako su uspjeli pronaći prave riječi hrvatskog jezika kojima su vjerno opisali svoje osjećaje jer su za razliku od vijesti u izvješću osjećaji i subjektivnost dopušteni.
Čarolija u kojoj su se prisjetili svake utakmice, svake lokacije na kojoj su je gledali i svakog zgoditka s kojim je njihov hrvatski ponos rastao.
Čarolija u kojoj su pokazali učiteljici kako se svoja domovina voli iz daljine, kako se ponositi onim što jesi daleko od svojih korijena i kako takve osjećaje prenijeti na mlađe članove svoje heterogene skupine.
Čarolija u kojoj se čovjek zaista zapita tko je koga na ovom satu više nadahnuo, tko je kome bio učitelj/mentor i je li zanimanje učitelja zaista samo zanimanje ili ipak malo više od toga?!
Uvjerite se sami u nastavku.
Dani za pamćenje
Na početku Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. godine ni u najluđim snovima nismo mogli zamisliti koliko daleko će doći naši Vatreni. Naš ponos rastao je iz utakmice u utakmicu. Napokon je stigao i taj dan – 15. srpnja 2018. godine. Dan kada Hrvatska protiv Francuske igra finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji.
Hrvati u domovini, ali i oni koji su svoju reprezentaciju pratili sa svih strana svijeta, uzbuđeno su iščekivali rasplet. Puni ljubavi, uzbuđenja i sreće navijali su za svoju domovinu. Nažalost, Hrvatska nije uspjela osvojiti prvo mjesto. Izgubili smo rezultatom 4:2, ali nas to nije zaustavilo da puni ponosa proslavimo 2. mjesto. Hrvatski nogometaši pokazali su svijetu što jedna mala država strpljenjem i borbom može osvojiti.
Dan nakon finala naši nogometaši su se vratili u Lijepu našu gdje su puni veselja i zadovoljstva slavili sa svojim navijačima.
U Zadru sam s mamom uzbuđeno dočekala Modrića, Vrsaljka i Subašića. Grad je bio pun ljudi, i mladih i starih, koji su čekali satima.
Pjevalo se, plesalo, a najviše slavilo.
Bila je to najljepša večer moga života!
Napisala: Natalija Kesten, 8. r., Menziken
Izvještaj o finalu Svjetskog nogometnog prvenstva Hrvatska –Francuska u Moskvi ( iz Španjolske)
Dugo smo čekali 15. srpnja 2018. godine, finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. Napokon je došao i taj dan. Nisam mogla dočekati trenutak istine i stalno sam dosađivala mami pitanjem: “Kada će početi utakmica?”. Bila sam uzbuđena jer bi to bio veliki uspjeh Hrvatske. Utakmica je počela u 17.00 sati. Igrali smo protiv Francuske u Moskvi. Ja sam u to vrijeme bila u Španjolskoj na ljetovanju. Otišli smo na plažu koja se nalazila pored našeg hotela i tamo je bio jedan beach bar koji je na televiziji prenosio utakmicu. U Španjolskoj je većina ljudi navijala za Francusku , ali mi smo ponosno nosili hrvatske dresove. Situacija je bila napeta i zanimljiva. Svi su pomno gledali i većinu vremena je vladala tišina. Kada bi netko zabio gol ljudi su vijorili zastavama i navijali. Na kraju je napeta bitka završila rezultatom 4:2. Nažalost, mi smo izgubili, no to nas nije zaustavilo da slavimo. Slavili smo srebro jer su to naši igrači zaslužili svojom voljom, borbom i strpljenjem.
Napisala: Veronika Arman, 8. r., Menziken
