Snovi stvaraju budućnost i nema onoga tko se nije zapitao što mu ona donosi.
Netko je jednom rekao da budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova. A svatko se od nas nada da tamo negdje iza ugla čuči baš ono što sanja.
Učenici hrvatske škole u Baselu (Gundeldingen) i Liestalu odškrinuli su u svojoj mašti vrata budućnosti i ispričali što su ondje zatekli.
Moj život za 30 godina
Za trideset godina živjet ću u Hollywoodu u jednoj golemoj vili. Dobra sam glumica i poznajem najbolje glumce na svijetu. Udana sam. Imamo četvero djece, blizanke imaju 17 godina, a dječaci 14 i 12 godina. Oni idu u najbolju školu u cijelome gradu. Ne ljutim se na njih ako koji put dobiju lošiju ocjenu. Imamo lijepe konje, dva psa i dvije mačke. Za praznike putujemo mojim roditeljima u Bosnu. Na more odlazimo u Hrvatsku. Budući da imam toliko novca, svaki vikend idemo u drugi grad na dva dana. Na primjer, bili smo u Barceloni, Londonu, Pragu, Zagrebu, Rimu, Dublinu, Los Angelesu, San Franciscu, Riju, Dubaiju, na Krku, Cresu, Havajima, Maldivima... Naša obitelj glumi obitelj u najboljem film na svijetu. Imamo mnogo automobila: BMW, Audi, Ferrari, Mercedes, Mustang, limuzine...
Moja najstarija sestra sad je menadžerica Zaca Efrona, druga je doktorica, najstariji brat najbolji je političar na svijetu, a drugi je učitelj u deset različitih zemalja. Moj menadžer najjači je čovjek na svijetu.
Ponekad viđam stare prijatelje iz hrvatske škole. Prije deset dana vidjela sam Roka. Malo smo razgovarali pa mi je ispričao kako mu je u životu. Petar je postao pjevač kao što je oduvijek htio. Mara je odvjetnica. Katarina je radnica u nekom velikom poduzeću. Renato radi u očevoj firmi. Učiteljica živi u Puli i još uvijek nosi one lijepe haljine. I dalje viđam stare prijatelje iz škole u Švicarskoj. Fra Petar se vratio u Hrvatsku, ali više ne služi mise. Sada piše knjige o Bogu.
Svi koje znam imaju dobar život i sretni su.
Jozefina Pejić, 7. r., Liestal
Moj život za 20 godina
Imam 34 godine. U vezi sam s najljepšom curom na svijetu. Živimo zajedno u Londonu. Posjedujemo tri velike kuće: jednu u Londonu, drugu u mojim Matuljima, a treću u Riju. Imamo troje djece, dvije djevojčice i jednog dječaka. Zovu se Jana, Lena i Christian. Svi oni vole nogomet kao i ja. Uživaju u glazbi KC Rebella, a najdraži im je nogometaš Zlatan Ibrahimović.
A sad malo o meni! Veoma volim sportske automobile. Imam ih tri: jedan lijepi Mercedes Benz E-klasa, BMW M4 GTS i jedan Rolls Roys. Najdraži nogometni igrač mi je Paul Pogba. Moja cura uvijek želi da u kućama bude sve automatski i digitalno. Za nju sam to napravio jer je puno volim. Imam i dva Rolexa i jednu ogrlicu Versace. Moji roditelji ne moraju više raditi jer ja mnogo zaradim kao šef nogometnog kluba Manchester United. Moja cura radi kao potpredsjednica toga kluba. Moja prijateljica iz hrvatske škole Jozefina sad radi kod mene kao vozačica busa za moje igrače. Svaki vikend letim svojim roditeljima u Švicarsku. Letim i u Hrvatsku. Imam stan od 98 kvadrata s dvije kupaonice u Rijeci. U kontaktu sam s prijateljima iz švicarske škole, oni su mi uvijek pomagali.
Moja djeca ići će u Ameriku da dobro nauče engleski. Poslije će zaraditi puno novca da lijepo žive. Svaki mjesec idem sa svojim prijateljima u najbolji disko u Španjolskoj. Uvijek dođu: Daniel, Manuel, Gianni, Levan, Anthony, Rishee, Arton, Chris... Katkad i Marco, Jan i Noah.
Ako svi moji prijatelji danas još žive, siguran sam da su sretni.
Roko Baričević, 8. r., Liestal
Moj život za 25 godina
Ja živim u dvorcu sa svojom lijepom curom. Ona je postala najljepša cura na svijetu. Imamo djecu, zovu se Lukas, Valentina i Marinko. Mobitele ćemo im dati tek kada budu imali 11 godina jer sam i ja tek tada dobio mobitel. Oni će također dobiti samo stare mobitele koji nama roditeljima više ne trebaju. Slat ću ih u školu jer je to važno i da mogu pronaći dobar posao. Onda neće trebati živjeti kod roditelja dok ne umru.
Kad sam bio dijete, uvijek sam pjevao i htio otići na The Voice Kids Germany. Otišao sam i skoro pobijedio. U finalu sam osvojio drugo mjesto i još se danas ponosim sobom zbog toga. Moja najdraža pjevačica tada je bila Ariana Grande. Završio sam školu prije deset godina, sada imam 35. Život mi je lijep. Roditelji su mi se preselili u finu kuću, a moja seka blizanka postala je odvjetnica te živi u velikom stanu. Imam i dalje kontakt s puno djece iz švicarske i hrvatske škole.
To je bila moja priča i mislim da će vam se svidjeti.
Petar Maslać, 5. r., Liestal
Moj život za 20 godina
Godina je 2037. Ja sam već 33 godine star. U proteklih 20 godina završio sam školu za fizioterapeuta i zaposlio sam se u rehabilitacijskom centru u kojem gradim svoju uspješnu karijeru. Osnovao sam obitelj i nastanio se u Baselu. U slobodno vrijeme kuham i putujem svijetom. Za obiteljske blagdane putujem s obitelji roditeljima u Hrvatsku gdje smo svi na okupu. Moja djeca pohađaju u Baselu Hrvatsku dopunsku školu kao ja nekada. Bio sam se vratio u Hrvatsku i završio pomorsku školu. Iako sam oduvijek volio brodove, posebno Titanic, na kraju sam sebe ipak vidio kao fizioterapeuta jer želim pomagati ljudima. Danas uspješno radim svoj posao i stalno širim svoje znanje. Želio sam biti obiteljski čovjek i imati karijeru, ali sada znam da je jako teško sve to uskladiti. Na sreću, još uspijevam.
Luka Levaković, 6. r., BS-Gundeldingen
Moj život za 20 godina
Zovem se Anita. Imam 32 godine. Udana sam, imam dvoje djece i jednoga malog psa. Učiteljica sam u osnovnoj školi. Volim raditi s djecom, to je oduvijek bio moj san. Živim u Wallisu zato što mi je mama uvijek govorila kako je ovdje lijepo. Jako volim prirodu i puno sam vani sa svojom djecom. Imam mnogo prijatelja i često se viđamo u slobodno vrijeme. Ispunila sam svoje snove iz djetinjstva i zbog toga sam sretna.
Anita Franjga, 6. r., BS-Gundeldingen
Moj život za 10 godina
Za deset godina imat ću 22 godine, skoro 23. Ne mogu točno znati što će biti za desetak godina, ali nadam se da će biti otprilike ovako kako ću sad napisati. Kad budem imala 13 godina i završim 6. razred u Baselu, najvjerojatnije ću se s roditeljima odseliti u Hrvatsku. Živjet ću nekoliko godina u okolici Zadra, a kad god bude godišnji, vraćat ću se u Švicarsku posjetiti prijateljice. Kad budem starija i završim školu, proputovat ću cijeli svijet, ali ne sama. Netko će ići sa mnom, no tko će to biti, još ne znam. Nakon toga ću se ponovno preseliti u Švicarsku i raditi. Bavit ću se životinjama. Ne znam hoće li se to ostvariti, ali zasad mislim da će mi život tako izgledati u budućnosti.
Matea Rogić, 6. r., BS-Gundeldingen
