U početku trenuci nelagode. Književnica se bojala znaju li ta djeca pred njom uopće hrvatski jezik? S druge strane, nije lako sjediti pred gospođom koja je napisala toliko knjiga i primila toliko nagrada.
No, strah je ubrzo nestao nakon pitanja: -Razumijete me? – na početku predstavljanja svojih knjiga u biblioteci Jukibu. Spisateljica je razgovarala s učenicima i roditeljima, bila neposredna, spontana i zabavna. Puno smo se smijali i fotografirali. Razumjeli smo je u oba značenja riječi: doslovnom i prenesenom.
Slijedile su izvrsne učeničke interpretacije njenih tekstova .
Leo Marjanović, učenik 2. razreda pročitao je tekst: Škola je gotova, - a Sanja Pilić je pažljivo i začuđeno slušala kad su joj đaci rekli da vole školu i da im je kraj školske godine posebno drag jer tada idu na kupanje, izlete, igre u šumu i prirodu.
Volim štrebere, uzviknula je naša gošća kad je Tea Tokić, učenica 5. razreda čitala književničin tekst: Kakav i takav! Opet neobična situacija, svi bi htjeli biti kao Pero, štreber, najbolji u razredu! Sanjine knjige uvijek sretno završe. Njeni likovi uspiju naučiti što je dobro. Mnogi učenici ovdje u Švicarskoj svu svoju energiju troše da budu dobri đaci i poslušna djeca jer znaju da će tako uspjeti naći svoje mjesto u novoj domovini i živjeti bezbrižno.
Nemate ocjene, ne znate kako vas ocjenjuju, nije mi jasno? Mene vam to jako zanima. Možda napišem jedan roman o djeci koja žive u Švicarskoj – komentirala je Sanja Pilić čuvši Poslovice i probleme koje su joj odrecitirali Valerija, Mihaela, Ivona i Ivan. E, mi to obećanje nećemo zaboraviti, živimo u iščekivanju.
Bilo je smijeha, ima i sličnih problema: nerazumijevanje okoline, borbe sa samim sobom, zadaća. Ali za ocjene se negdje do šestog razreda ne brine puno, važno je da se u školi uvijek nešto zanimljivo radi, planira, istražuje.
Može pitanja, rekla je Sanja, jedva smo to dočekali, a pitali su i učenici i roditelji:
- Kako se piše roman? – Treba izabrati likove, odgovarala je ozbiljno spisateljica. Ja ih uvijek nađem u obitelji, djeci prijatelja, ne inspiriram se svojim djetinjstvom, ono nije bilo lijepo. A onda čujem neki događaj, kombiniram. Često mi prva priča pobjegne i nastane nešto sasvim drugo.
- Odgajate li i poučavate svojim pričama? Nastojim. Volim dobru i pristojnu djecu. Pa su i moji likovi takvi. Ako nisu, postaju takvi. Shvate da je dobro biti dobar, život je onda ljepši.
Poslije razgovora mogli smo kupiti knjige, a Sanja Pilić je strpljivo pisala posvetu svakome za uspomenu i sjećanje na neobično i zanimljivo popodne u biblioteci Jukibu.
Živjele mame – čulo se na kraju kad smo gladni i žedni došli do prepunih stolova.
Učiteljica: Jasenka Petračić Bilopavlović
Cialis moci být získány v různých zemím, a to není vynikající. Vše se dá vyložit. Téměř všechny. V zemi, jako je České má vysvětlení pro vše, co se děje a vláda to ví.
