Moj dom

„Kreni na put, kamo želiš,
sve dokle ti mašta stiže,
do Aljaske, il’ do Jaske,
ili možda malo bliže,
i kad ti je zbilja lijepo,
ti najednom zbunjen shvatiš
kako želiš samo jedno:
da se svome domu vratiš...“

R. Zvrko

Ovi su nas stihovi potakli na razmišljanje, na maštanje, na crtanje našeg doma: mjesta na kojem osjećamo ljubav, podršku, sigurnost. Mjesto na koje se uvijek vraćamo ma koliko nas put daleko odnio.

Melanie, 5.r.

Ovo je moj dom u Novom Vinodolskom. Na slici su moja sestra, mama, tata i dva brata. Tamo su mi baka i djed koje puno volim, ali ih ne viđam baš često.

Katarina, 3.r.

Ovo je moja kuća u Švicarskoj. Meni moj dom puno znači i ugodno mi je u njemu. Lijep je zato što je moja obitelj tu.

Veronika, 4.r.

Moja kuća u Oberdiessbachu. Meni je lijepo u kući.

Imam tri mjesta na kojima se osjećam kod kuće: u Hrvatskoj, Bosni i Švicarskoj. U Hrvatskoj i Bosni imam cijelu obitelj. Ja se osjećam doma tamo gdje je moja obitelj.

Karla, 8.r.

Dom je tamo gdje su mi roditelji, gdje sam rođena i tamo gdje mi je djedovina.

Ana, 9.r.

Dom je za mene tamo gdje je moja obitelj. Mi smo svagdje pomalo stranci. U Švicarskoj nam kažu: „Ausländeri“, a u Hrvatskoj i Bosni: „Švicarci!“

Kristina, 8.r.

Moj dom je meni jako važan. Tamo se mogu veseliti. Kad mi dan nije dobar, mogu kod kuće malo čitati ili nešto raditi s obitelji. Onda mi je bolje. U Brčkom isto imam dom.

Sara, 6.r.

Franjo

Mario

Cialis plechovka být získány v různých zemím, a to není úžasnou. Vše se dá vysvětlit. Téměř všechny. V zemi, jako je České má vysvětlit pro všechno, co se děje a vláda to ví.