Danas objavljujemo posljednju priču u sklopu projekta "Pišem priču, pišem bajku". Autor priče "Međimurska bajka" je Mihael Kinderić, učenik 5. razreda iz Ženeve.
Sutra, 29. travnja, ćemo još jednom objaviti sve priče u jednom prilogu te možete glasovati za najbolju priču sve do 26. svibnja.
Međimurska bajka
Bilo je to jednom davno, na najljepšem i najzelenijem mjestu na svijetu koje okružuju šumoviti brežuljci i krase bogati vinogradi. Bog ga je nazvao gornje Međimurje. Zemljica je to odvojena od ostatka svijeta s dvije rijeke. Jedna je Drava s južne strane, a druga Mura sa sjeverne strane.
I tako, kad je Bog završio sa stvaranjem svijeta i vidio kako je napravio dobar posao, sjeo je na najviši vrh toga zelenog kraja da se odmori i razmisli kako će podijeliti zemlju svojoj djeci. Malim ljudima podijelio je po komad zemlje koju su oni vrijedno obrađivali. Jedino je prekrasan zeleni dio zemlje ostao nepodijeljen. U tom trenutku začuje molitvu jednog dječaka. Dječaku je bilo ime Mihael. Usred molitve dječak upita Boga: „ Mogu li i ja nešto dobiti? Svima si dao nešto, a ja sam uvijek bio dobar i poslušan.“ I Bog podari Mihaelu najljepši dio Međimurja, dio koji je ostavio za sebe.
Ljudi u Međimurju su živjeli u slozi te vrijedno obrađivali svoja polja i vinograde. Jednog dana u Međimurje su došli Divljaci sa Sjevera. Oni nisu trpjeli svjetlost pa su se nastanili u mračnim šumama Međimurja. Kako su Međimurci poznati kao gostoljubiv i darežljiv narod, povremeno bi odlazili u šumu i darivali goste. No Divljaci su tražili sve više i više te se polako približavali međimurskim selima. Počeli su uzimati ono što nije njihovo. Unatoč tome, dobroćudni Međimurci pokazali su im kako dobiti vatru, kako se služiti svijećom, kako ispeći ciglu, kako graditi kuće… U šumama oko Međimurje izgrađene su prve kuće te se pojavilo svjetlo. Ali Divljaci su nastavili uzimati te su postali sve okrutniji. Jedne noći oteli su dječaka Mihaela zahvaljujući kojem su Međimurci od Boga dobili ovaj prekrasni kraj. Njegova se obitelj nije prestala moliti Bogu.
Bog nije čekao ni trenutka. U međimurske šume poslao je svoje anđele. Bio je bijesan, kao i njegovi anđeli, koji su protjerali Divljake iz ovog pitomog kraja. Spasili su i Mihaela i vratili ga njegovoj obitelji. A našoj domovini Hrvatskoj vratili su njegov sjeverni kraj, zeleno Međimurje. Mihael je kasnije otišao u svijet, ali nije zaboravio svoj rodni kraj i vrijedne ljude.
Mihael Kinderić, 5. r., Ženeva
