Na satu smo razgovarali o lovačkim pričama i čitali o čudnovatim pustolovinama baruna Münchhausena. Nismo mu povjerovali, ali je u nama probudio želju za pisanjem. Uzeli smo olovke u ruke i uronili u svijet mašte. Nemoguće je postalo moguće, a nenormalno normalno. Putovali smo u Afriku, Kinu, na Pluton i Mars. Pričali smo sa životinjama i družili se sa slavnima. O našim dogodovštinama i pustolovinama pročitajte u sljedećem prilogu.
Jednog sam dana ustala u 7,30. Doručkovala sam i primijetila da nemam više svoj zlatni prsten koji sam kupila u Denneru. Koštao je 100 franaka! Počela sam plakati. Moj slon je došao do mene i rekao da će mi pomoći tražiti prsten. Odmah sam otrčala u sobu, obukla se, navukla čarape i obula cipele. Pred vratima je bilo more pa sam morala prijeći preko jednog mosta. Otišla sam do žirafe koja radi u Denneru i pitala ju jesam li tu negdje izgubila prsten. Tužno mi odgovori da nije vidjela nijedan prsten. Slon i ja smo odletjeli brzo do Taylor Swifta, ali opet čujem da ničega nema. Više se ne mogu sjetiti kod koga sam sve bila. Tužno sam sjela pokraj nekog čovjeka. Glava mu je izgledala kao da će puknuti. Oči su mu bile veće nego usta. Slon je otišao u McDonalds po deset hamburgera, vidjelo se da je jako gladan. Dan je skoro prošao, a ja još uvijek nisam našla svoj prsten. Tek navečer se sjetim da je u mojoj torbi koju sam cijelo vrijeme nosila.
Martina Štrbac, 8.r., HN Rapperswil
Letjela sam kroz Kinu na jednom velikom crvenom zmaju. Kad sam pogledala prema dolje, vidjela sam zemlju od čokolade: bijele, smeđe, crne, različitih okusa. Zmaj me spustio dolje, a ja sam otišla u zemlju čokolade. Srela sam ljude od čokolade. Svatko s drugim okusom. Hodala sam i hodala. Stigla sam do jedne rijeke i skočila u nju. Ležala sam u rijeci, a ona me nosila i nosila daleko. Na kraju me izbacila na jednu klupu od čokolade. Ja sam legla na klupu i zaspala. Kad sam se probudila, primijetila sam da je sve to bio samo jedan čokoladni san.
Magdalena Barbić, 7.r., HN Rapperswil
Jutros kad sam ustala, vidjela sam neki veliki tanjur pred svojom kućom. Kad sam stala pred taj veliki tanjur, vrata su se otvorila i izišli su mali zeleni svemirci. Kad sam ih vidjela, prepala sam se. Povukli su me u taj veliki tanjur. Vrata su se zatvorila i onda opet otvorila. Mali zeleni svemirci su me pustili van. Pokazivali su prstom i govorili: „Pluton! Pluton!“. Na Plutonu je sve veliko. Ti su se svemirci igrali sa svojim jelom, a na kraju kad se jelo nije moglo prepoznati, pojeli bi ga. Žene su obukle haljine i našminkale se. Mene su isto htjele tako odjenuti i našminkati, ali sam skočila u veliki tanjur i vratila se natrag na Zemlju. Kad sam došla kući, odmah sam potražila svoje roditelje kako bih im ispričala što sam sve doživjela na Plutonu.
Manuela Marković, 7.r., HN Rapperswil
Prije dvije godine sam išla na putovanje oko svijeta. Nisam putovala avionom, već samo s jednim ruksakom koji je u sebi imao nešto poput rakete. Tako sam letjela od Švicarske do Kine, Afrike, SAD-a... Prije tjedan dana sam se vratila kući. Bilo mi je jako lijepo.
Valeria Ivić, 7.r., HN Rapperswil
Prije tjedan dana sam vidjela jednog čovjeka koji je na sebi imao kruh i kobasicu. Izgledao je kao hotdog. I njegova žena je nosila masku. Izgledala je kao medvjed. Onda sam otišla u jednu trgovinu u kojoj se nisu prodavale namirnice i odjeća nego neke čudne životinje. Bila je tamo jedna žirafa, ali je ta žirafa sličila na majmuna. Slon je izgledao kao pingvin i nije ima surlu nego kljun. U trgovini je bilo i ljudi. Svi su ljudi imali jako dugu kosu. Kad sam izišla, sve je opet bilo normalno, a ja sam bila sretna što su sve te čudne životinje nestale!
Marija Barbić, 4.r., HN Rapperswil
Cialis plechovka být získané v různých zemím, a to není úžasný. Vše se dá vysvětlit. Téměř všechny. V zemi, jako je České má vysvětlením pro celý, co se děje a vláda to ví.
