U Kreuzlingenu je u subotu, 03.svibnja, proslavljen Majčin dan. Nakon mise, u dvorani crkve „St. Stefan“ ukupno 14 učenika škola Weinfelden i Frauenfeld izvelo je 20-minutni program.
Svaki učenik je svojoj mami uputio nekoliko prigodnih stihova, izražavajući njima ljubav, zahvalnost i sreću što ima pored sebe to najmilije biće.
Scenskim igrama „Dosada“ i „Mama, ne smiješ lagati“ nasmijali su publiku duhovitim zgodama iz svakodnevnog obiteljskog života., a zajedničkim recitalom „Najbolja mama“ svakoj su mami otkrili da je upravo ona najbolja i najljepša na svijetu. Uslijedilo je čestitanje Majčinog dana zajedničkim pjesmama „Čemu služe roditelji“ i „Čestitka majčici“, a na samom kraju uručivanje čestitaka koje su učenici izradili.
Površno gledajući, uobičajena školska priredba s više ili manje uspješnim nastupom pojedinaca. Za očekivati je i uobičajenu reakciju publike: kratak pljesak, malo više pažnje za vlastito dijete i za pola sata zaboravljen priličan trud i učenika i učiteljice.
No, ova publika bila je ponešto drugačija.
U grupu od 70-ak ljudi uvukla se od samog početka neka posebna toplina, obiteljsko ozračje, osmjesima ozarena lica, srdačnost, pažljivo upijanje svake riječi i gromoglasan pljesak koji je točno vrednovao svaku izvedbu. Bilo je i suza.
Nakon programa uslijedile su iskrene pohvale, oduševljenje i, sa sigurnošću mogu reći, sreća i ponos što su Hrvati, a njihovo dijete učenik hrvatske škole.
I sama dirnuta tolikom toplinom i iskrenom srdačnošću, upitala sam se:
„Kada se u ovu dvoranu neprimjetno ušuljao kutak drage mi domovine, sa svom svojom dušom i velikim hrvatskim srcem? „
To su srce ovi ljudi pokazali i kada su, svi redom bez razmišljanja, kupovali izrađene anđele i time pomogli udruzi „Jak kao Jakov“.
Ta divna publika podsjetila me na jednu lijepu slavonsku pjesmu.
“Kad se budiš okupana rosom,
kad se zlato po poljima njiše,
kada ševe svoju pjesmu poje,
MOJA DUŠA SAMO S TOBOM DIŠE“.
Duše ovih Hrvata zasigurno dišu s Hrvatskom, hrvatskim jezikom i kulturom.
Ovim putem zahvaljujem svima na lijepim trenucima u Kreuzlingenu.
Na prvom susretu u školi, učenici su, još uvijek pod dojmovima proslave, dosta razgovarali, a ponešto i napisali i nacrtali.
Jennifer:
Mi smo recitirali. Meni je bilo smiješno kad se Valentin htio popeti Marku na glavu. Moja mama je bila vesela. Ja sam recitirala i nisam napravila niti jednu grešku.
Sve mi je bilo lijepo.Svi smo radili srca za mame.
Lucia:
Mi smo pjevali, recitirali i glumili.
Anita i Ivana su bile voditeljice. Najzanimljiviji su mi bili Marko i Valentin. Ja sam bila jako sretna. Mama je bila jako sretna. Meni se sve sviđalo.
Marko:
Mi smo recitirali, glumili, pjevali i bili smo jako radosni. Moj brat i ja smo glumili zajedno i ja sam rekao nešto što nisam trebao reći.
Roditelji su se smijali, plakali i bili su ponosni na nas.
{webgallery integration="directory"}
{/webgallery}
Dario Kušter
Jennifer Kušter, Mia Marinović
Lucia Mašić, 4.r. Weinfelden
Cialis mohou být získané v různých zemích, a to není úžasný. Vše se dá vyložit. Téměř všichni. V zemi, jako je České má vysvětlit pro vše, co se děje a vláda to ví.
