Učenici Hrvatske nastave Weinfelden obilježili su Dan dječjih prava koji se u cijelom svijetu obilježava 20. studenoga. No, osim o dječjim pravima razgovarali smo i o njihovim dužnostima.
Tako smo zaključili da imaju razna prava:
- pravo na igru
- pravo na obrazovanje
- pravo na djetinjstvo
- pravo na zdravlje
- pravo na jednakost
- pravo na slobodu
- pravo na zdravlje
No, osim prava oni imaju i svoje dužnosti. Tako su zaključili da su njihove dužnosti:
- ići u školu
- učiti i pisati domaću zadaću
- pomagati roditeljima u kući
- slušati roditelje i učitelje
Tim povodom napisali su i sastavke na temu „Moja prava i moje dužnosti“.
Moji roditelji daju mi da igram kompjuterske igrice. Moja mama kuha meni omiljena jela. Moji roditelji bude me ujutro i spremaju me u školu. Odobravaju mi da imam prijatelje. Živim s roditeljima u stanu gdje imam svoju sobu. Ponekad pomažem roditeljima tako da zalijem cvijeće , obrišem prašinu i suđe. Moji roditelji vode brigu o meni, da napišem zadaću i kontroliraju kako sam je napisao.
Oni žele da ih slušam i da budem dobar i poslušan u školi. Moji roditelji me savjetuju da se s nikim ne svađam.
Denis Turković, 4. razred
Moje dužnosti su da moram ići u školu, moram pospremiti stol ili očistiti sobu. Imam ja i svoja prava kao što su jesti, piti i biti vesela. Imam i dužnosti drukčije vrste- biti dobra i ne svađati se s nikim, a i moram biti fer prema svima. Svojoj obitelji moram pokazivati puno ljubavi. I to prema cijeloj obitelji. Imam ružan osjećaj, ako se oni trude za mene, da ja za njih ništa ne napravim. Oni mi kupuju stvari za novac koji oni zarade. To znači da moram biti zahvalna. Oni uvijek žele najbolje za nas, a mi tako malo možemo napraviti za njih. Roditelji makar žele da budem dobra u školi. Ako i to za njih ne bih mogla napraviti, onda stvarno ne znam što bih im drugo mogla ispuniti. Ja ih jako volim i ovo je najmanje što za njih mogu učiniti.
Anita Perković, 5. razred
Volim ponekad pomagati u kući. Volim raditi i puno drugih stvari, a lijepo mi je kada kod kuće svi zajedno ručamo. Nekad mi jelo „šmeka“, a nekad i ne toliko. Osobito volim peći palačinke, a volimo ih jesti svi u kući: mama, tata, moja braća i ja.
Smijem se družiti i sa svojim prijateljicama, ali roditelje uvijek pitam mogu li se igrati s njima. Mogu se igrati i sa zečicama, kućnim ljubimicama.
Dužnost mi je da slušam mamu i tatu i da se ne svađam sa svojom braćom i da dobro učim u školi.
Tako volim svoj život!
Gabriela Mijač, 5. razred
Cialis může být získané v různých zemích, a to není ohromující. Vše se dá vysvětlete. Téměř všechny. V zemi, jako je České má vysvětlit pro vše, co se děje a vláda to ví.
