Projekt INOBATA, interesne organizacija za odlaganje baterija kojoj je u cilju razvijati svijest o potrebi recikliranja kod svih stanovnika Švicarske, nadahnuo nas je pisanje priča i izradu plakata na temu očuvanja okoliša, kao i izradu hrvatskoga „Battery Mana“ s kravatom.{webgallery integration="directory"}
Već tjednima učenici iz Ticina učiteljici donose prazne baterije iz svojih kućanstava koje ćemo uskoro dati na recikliranje. Ovih smo dana naučili što to znači recikliranje, ekolog, ekologija, zaštita prirode. U tome nam je pripomogao Zvonimir Balog s pjesmom „Ekolog“, ali i organizacija INOBAT. Kao i dosada, na proljeće smo se uključili u projekt navedene organizacije čiji je cilj povisiti stopu skupljanja baterija sa sadašnjih 72.9% (31 prosinca 2012.) na 80%, a što je ciljna vrijednost koju želi postići FOEN (Federalni ured za okoliš).
Osim što smo bili praktični i donosili baterije, bili smo i kreativni pa smo napisali i nekoliko priča na temu zaštite okoliša. Evo nekih od njih:
PRIČA O PRIRODI 1
Jednoga dana Marko je šetao šumom kad ga zaustavi jedno stablo i reče mu: „Marko, zar se ti baš ne brineš o prirodi?“. On, sav uplašen, pogleda drvo, ali mu ne odgovori. Ali stablo mu reče: „Svaki dan te vidim kako prolaziš kroz šumu i bacaš papiriće od bombona, a ako ti ne rade baterije za daljinski upravljač, bacaš ih kroz prozor pokušavajući pogoditi ptice. Kada ti mama kaže da baciš smeće, ti ga samo uzmeš i baciš na put samo da ne moraš ići do kante za otpad. Mami posječeš cvijeće u vrtu, a u rijeku uvijek baciš što god ti padne na pamet. Zašto ne voliš svoj planet?“. Marko, više uplašen zato što stablo govori, nego zbog onoga što mu je reklo, obeća da neće više ništa od toga raditi.
Zato čuvajte prirodu, ne zagađujte okoliš, reciklirajte, štedite energiju, volite prirodu jer, ako se mi ne budemo dobro ponašali prema prirodi, vjerujte mi, sve će nam se to vratiti.
Ivana Tipura, 8. r., Massagno
PRIČA O PRIRODI 2
Jednoga dana Marko je šetao šumom kad ga zaustavi jedno stablo i reče mu: „Što to radiš?“. Marko odgovori: „Idem baciti prazne baterije u rijeku“. Stablo se naljuti i reče: „Baterije se ne bacaju u rijeku, nego u posebne kante!“. Marko se uplašio i baterije odnio u posebne kante za odlaganje baterija. Sutra se Marko vraća i vidi ga stablo i reče mu: „Marko, smeće se ne baca u šumu“. Pa gdje se onda baca smeće?“. Stablo ga ljutito pogleda: „Pa u kante za otpad!“. I Marko baci smeće u kante. Onda se vrati i upita stablo: „Zašto trebam baš tu bacati smeće, u kante?“. Stablo se nasmije: „Smeće se ne baca okolo zato što tako zagađujemo prirodu. A prirodu trebaš čuvati! Tako neće biti puno smeća, ako se sve reciklira.... baterije.... Tako će cvijeće uvijek moći rasti. A ti voli svoj planet, kao i svi ostali. I kod kuće štedi energiju, pomoći ćeš nam. Hvala, Marko!“.
Marko je napokon razumio da je priroda jako važna. Od toga dana Marko je uvijek bacao smeće u kante za otpad i njegov okoliš više nije bio zagađen!
Adriana Tipura, 5. r., Massagno
PRIČA O PRIRODI 3
Jednoga dana Marko je šetao šumom kad ga zaustavi jedno stablo i reče mu: „Jesi li ti Marko?“. Marko odgovori: „Da, ja sam“. Stablo nastavi: „Vidim te kako svaki dan dolaziš u ovu šumu da bi bacio prazne baterije i ostali otpad.... ovdje, na zemlju! Zašto to radiš?“ Marko se upita kako to da stablo može odgovoriti i reče mu: „A tko si ti?“. „Ja sam najstarije stablo u ovoj šumi, znam sve što se u šumi događa. Ovdje svi govore – stabla, cvijeće, životinje...“
Marko obično ne voli reciklirati, skupljati prazne baterije, baš ništa. Zato nije shvatio da je pogriješio i odgovori stablu: „Ne briga me za životnije, za šumu, ja radim što želim i ne volim reciklirati!“. Kad je staro stablo čulo te riječi, zacrvenjelo se i ljutito reklo: „Ne misliš na druge, nego samo na sebe! Kad se tako ponašaš, onda cvijeće umire, i lišće....!“ Tad je Marko po prvi put pomislio na šumu i kako joj je naštetio: „Stani, stablo, promislio sam o svemu što sam učinio, oprosti, neću ti više nikad ponoviti!“ Od danas ću često dolaziti i kupiti što drugi ljudi bacaju!“. Otada se Marko više brinuo za šumu i mislio na druge, a ne samo na sebe.
Anita Pavić, 5. r., Massagno
PRIČA O PRIRODI 4
Luka nije volio prirodu ni životinje. Nikad ne bi bacio smeće u koš niti bi izgasio svjetlo u sobi kad bi izišao vani. Jednostavno ga nije bilo briga za planet Zemlju. Sve do jednog dana kad je išao plivati u moru i nagazi na staklo. Ljutito je rekao: „Tko je bacio staklo u more?!“. Dođe mu riba i kaže: „Bacio ga je netko kao ti! Sad znaš kako se drugi osjećaju kad ti bacaš smeće gdje ne treba!“. Luka je toga dana shvatio zašto se svi moramo brinuti o okolišu i sada voli svoj planet puno više.
Martina Mihaljević, 6. r., Massagno
Osim pisanja dali smo se i na izradu plakata.
{webgallery integration="directory"}
{/webgallery}
Neki su učenici iskoristili prazne INOBATOVE vrećice koje su napunili baterijama, a onda ih vratili učiteljici te od njih napravili buket cvijeća.{webgallery integration="directory"}
Na raznobojne listove napisali smo poruke i savjete kako se (ne) ponašati u prirodi i tako napravili šareno stablo.
{/webgallery}
A potrudili smo se i napraviti svog „Battery Mana“, maskotu koja nas podsjeća ne samo na to da baterije treba reciklirati, nego da se prema prirodi treba na različite načine brinuti, od malih nogu.{webgallery integration="directory"}
{/webgallery}
Cialis moci být získány v různých zemím, a to není překvapující. Vše se dá vyložit. Téměř všechny. V zemi, jako je České má objasnění pro všichni, co se děje a vláda to ví.
