Školsku godinu započeli smo – gramatikom! Učenici iz Ticina vole rješavati zadatke iz gramatike. Možda im je drago kad nešto točno riješe, kad pogode padež ili vrstu riječi, možda vole uspoređivati hrvatsku gramatiku s talijanskom, a možda se među njima krije i pokoji budući profesor jezika – kako bilo, učenicima viših razreda gramatika nije bauk, a ove smo godine izradili i male gramatičke podsjetnike u obliku knjižice. Velike taman da stanu u džep. Ili na dlan.

Ipak, u toplom rujnu i listopadu nismo se bavili samo morfologijom. Novi udžbenici pod nazivom Domovina na dlanu (koji su nas inspirirali za naslov ovog članka), čiji su autori naši kolege, bivši i sadašnji učitelji Hrvatske nastave, svakom novom lekcijom spajaju gradivo iz gramatike, književnosti, povijesti, zemljopisa i dr. Tako smo i mi iz sata u sat crtali i slikali, gledali filmove, pisali sastave, čak i započeli s pripremama za Nikolinje. Za početak donosimo neke od radova koji će u dječjem rukopisu biti uskoro objavljeni u časopisu Bildungspolitik. Učenici su pisali o posebnom doživljaju s Hrvatske nastave kao i o tome zašto uče hrvatski jezik.

Lorena Blajić, 4. razred (4. Klasse), Massagno – Lugano

Prošle godine išli smo u Interkulturalnu biblioteku u Luganu s roditeljima i učiteljicom. Ja sam čitala pjesmu „Nonne“ na talijanskom, a prijateljica Stefani čitala je tu pjesmu na hrvatskom. Autorica pjesme zove se Dorta Jagić, a pjesmu smo preveli moji prijatelji iz Hrvatske škole i ja. Preveli smo i još neke druge pjesme hrvatskih autora. Kad smo bili gotovi s čitanjem u biblioteci, jeli smo kekse i čips. Meni se sviđalo kad smo prevodili pjesme, a posebno kad smo išli u biblioteku. To je nešto što ću pamtiti.

Stefani Kozina, 8. razred (8. Klasse), Massagno – Lugano

Ono što ću pamtiti s Hrvatske nastave dogodilo se 14. lipnja 2014. Tad smo išli na izlet u Europa-Park u Njemačku. Dan prije izleta bila sam jako uzbuđena. U autobusu sam se ugodno osjećala, išla sam s mamom i sestrom. Išla sam na puno vožnji, sjećam se jedne koja se zove Silver Star. Ona mi je bila najbolja, ali nje sam se i najviše bojala. Vlak je visok 75 metara i ide prebrzo. Sestra Ana i ja penjale smo se jako visoko i ja sam zatvorila oči i vrištala, a Ana je tijekom cijele vožnje držala oči otvorenima i manje je vrištala od mene. Bilo nam je izvrsno, ali ja sam se jako preplašila. Ovaj bih izlet ponovila! Samo što bih još išla i u Gardaland i u Miniitaliju. Lijepo je kad se družimo izvan učionice. Tad govorimo najviše na hrvatskom, ali i malo na talijanskom. Možemo se igrati i raditi sve ono što ne možemo u školi. Da ne idem u Hrvatsku školu, bila bih malo tužna i samo bih se odmarala kod kuće srijedom.

Ana Kozina, 5. razred (5. Klasse), Massagno – Lugano

Hrvatsku nastavu počela sam pohađati prije 3 godine. Sa mnom u školu ide i sestra Stefani. U učionici se lijepo osjećam, učiteljica je dobra. Otkad idem u školu, bolje govorim hrvatski. Na nastavi mi se najviše sviđa kad radimo po knjizi. Imam i prijatelje koji nisu Hrvati i pohađaju nastavu na svom materinjem jeziku. Ja učim hrvatski zato što ga želim naučiti i zato što se talijanskim ne govori u puno mjesta.

Anita Pavić, 6. razred (6. Klasse), Massagno – Lugano

Ovo je 6. godina otkad pohađam Hrvatsku nastavu. Sa mnom ide u školu sestra Elena. Prije nastave osjećam se umorno zato što idem na gitaru. I poslije moram povesti Elenu na gitaru. Ipak, učiteljica nas dobro nauči. Otkad idem u školu, znam više hrvatskih riječi. A najviše mi se sviđaju recitacije. Zbog njih i učim hrvatski. I zato što jako volim jezike. Oni su bitni za posao, trebat ću znati njemački, francuski i engleski kad odrastem. Moji najdraži jezici su talijanski i hrvatski, a najviše govorim talijanskim. Na tom jeziku razmišljam. A s roditeljima razgovaram i na hrvatskom. Želim ga naučiti jer imam rođake s kojima mogu razgovarati na hrvatskom. Inače ne bih mogla s njima komunicirati. Na Hrvatskoj nastavi najviše mi se sviđaju priredbe za Majčin dan i Nikolinje. Tad me mama pohvali kako dobro recitiram. Ove godine sudjelovat ću i u kvizu. Tome se radujem.

Martina Mihaljević, 7. razred (7. Klasse), Massagno – Lugano

Kad sam imala 6 godina, počela sam učiti hrvatski. Sa mnom je u školu išla i moja sestra Marija. Obično sam umorna od talijanske škole. Hrvatska učiteljica je dobra. Imam prijateljice i rodice koje pohađaju nastavu na svom materinjem jeziku. A ja učim hrvatski zato što mi se taj jezik sviđa. Kod kuće govorimo na trima jezicima. Tata mi je Hrvat, mama Slovakinja. Meni je najlakše razgovarati na talijanskom. Slovački ne mogu učiti u školi, a u Slovačku idemo rijetko jer su baka i djed umrli. Zato mi je lakše nešto reći na hrvatskom nego na slovačkom. Da ne znam ni jednu riječ hrvatskoga, osjećala bih se glupo. Jezici su bitni za budućnost.

Cialis mohou být získány v různých země, a to není vynikající. Vše se dá vysvětlit. Téměř vše. V zemi, jako je České má objasnění pro vše, co se děje a vláda to ví.