U siječnju smo se primili papira i olovke i pisali na zadane teme. Naučili smo da pisati ne znači samo izgraditi neki nove svjetove, nego i uspostaviti odnos prema svijetu oko nas. A da bismo dobro pisali, potrebno je puno čitati. Tako naše misli postaju bogatije, a naše rečenice duže. Pročitajte kakve su sve misli učenici iz Bellinzone, Biaske, Massagna i Ascone prenijeli na papir, koji sve podnosi.
Da imam brata/sestru
Htio bih starijeg brata! S njim bih se igrao, učio... Zvao bi se Mike. Kad nemaš brata, imaš slobodu. Ali ti je dosadno. A ne bih htio imati sestru zato što već imam rodicu Gabi!
Mihael Ivanković, 6. r., Bellinzona
Moje najbolje prijateljice
One su simpatične, pričaju puno, malo su lude. Žive su i s njima nikad nije dosadno. Kad smo skupa, pričamo i šetamo. One se zovu: dvije Alice, dvije Sare, Dana, Zoe i Saon.
Gabriella Kovčić, 8. r., Bellinzona
Moj odmor iz snova
Htio bih putovati svijetom s prijateljima. Ali za to je potreban dobar posao, puno novaca i vremena. Htio bih proći kroz sve gradove. Prva bi država bila Italija. U Rimu bih vidio Koloseum, baziliku svetog Petra i dr. Od dalekih država posjetio bih Australiju i Ameriku. Tamo se mogu vidjeti klokani i neboderi. Bitno je putovati da vidiš nove stvari i upoznaš kako je negdje drugdje.
Luka Jozak, 8. r., Bellinzona
Najljepše je đačko doba
Htio bih da uvijek budem mali zato što bih se uvijek igrao s prijateljima i imao maštu. Odrasli moraju puno raditi, moraju kupovati, imaju puno obveza, moraju se rano ustati za posao. Ipak, najvažnije je da sam ja živ i zdrav!
Toni Turski, 4. r., Bellinzona
Moj odmor iz snova
Htio bih se odmarati u palači gdje me svi služe. Palača bi bila blizu mora tako da svako jutro mogu ići loviti velike ribe crvenim čamcem. Odmor bi trajao od sada pa do kraja života!
Karlo Barbarić, 6. r., Massagno
Kad narastem, bit ću...
Bit ću arhitekt. Izradit ću nacrt restorana, promijeniti posao, biti kuhar. E onda ću imati svoj vrt i postati vrtlar!
Rocco Barbarić, 4. r., Massagno
Najvažnije na svijetu
Ja ne bih mogao bez svoje obitelji. Ona mi je najvažnija stvar u životu. Svaki dan smo skupa, a kad smo skupa, onda pričamo. Ako nismo skupa, čujemo se preko telefona. Jednom smo sestra i ja ostali sami kući, a mi se obično svađamo, ali tad smo se dobro slagali. A kad su došli roditelji, počela je svađa!
Ivan Vranješ, 7. r., Massagno
Kad narastem, bit ću...
Bit ću astronautkinja zato što na Mjesecu nema gravitacije. To je kao da lebdiš. A zabavno je raditi nešto što drugi ljudi baš i ne rade.
Martina Mihaljević, 8. r., Massagno
Kako sam se prestrašio
Spavao sam kod bake. Bila su oko 22 sata i baš sam otišao u krevet, gledao sam rukometnu utakmicu Hrvatska ‒ Francuska. Tek sam legao kad sam čuo da netko kuca na prozor iza mene. Nakon 30 sekundi čuo sam ponovno kucanje na vratima. Kasnije sam pogledao kroz prozor i vidio nekog čovjeka kako trči! Ni danas ne znam tko je to bio!
Mateo Pranjić, 8. r., Massagno
Tko živi na Mjesecu
Na Mjesecu žive ljudi slični nama, samo što mnogo veći, jedu kamenje i koža im je bijela kao Mjesec. Pričaju mjesečki i po cijeli dan ništa ne rade osim što jedu kamenje. Zatvoreni su i sramežljivi. Oni nas ne vide i misle da je zemlja nenastanjiva. Htio bih se upoznati s njima i htio bih da me oni vide!
Marko Anđelić, 7. r., Ascona
Kad narastem, bit ću...
Bit ću pedijatrica zato što jako volim djecu, a i dobra je plaća. Imat ću studio s tajnicom u Ticinu. Bit ću doktorica i pomagati djeci.
Elena Rašić, 6. r., Ascona
Kad narastem, bit ću...
Bit ću ljekarnica i pomagati ljudima. Osim što prodaje lijekove i pozna sve kemikalije, ljekarnica i pravi neke lijekove. Uvijek mi se sviđalo ovo zanimanje jer ljekarnica pomaže ljudima. Ali da bih postala to što želim, moram završiti fakultet i imati dobre ocjene.
Karla Kuliš, 7. r., Ascona
Cialis plechovka být získat v různých zemích, a to není ohromující. Vše se dá vysvětlit. Téměř všechny. V zemi, jako je České má vysvětlit pro všechno, co se děje a vláda to ví.
