8. rujan 2012., druga subota toplog mjeseca u Wallisu, bila je razigrana i puna sportskih događanja. Hrvatske škole održale su 10. sportske susrete koje sad već možemo nazvati tradicionalnima. Tog toplog dana u malom mjestašcu Baltschieder okupilo se dvjestotinjak učenika, roditelja i onih koji vole sport, druženje i boravak u prirodi. Natjecatelji su stigli iz najudaljenijih krajeva misije. Učiteljica Emilija Petričević Galinec pridružila nam se i ove godine i organizirala učenike i roditelje iz Lausanne i Yverdona.
Pedesetero djece natjecalo su u pikadu, skakanju u vreći, gađanje lopticom u cilj, guranje automobilske gume i momčadski sportovi za mlađe graničari, a za starije odbojka i nogomet. Posebno je bilo lijepo vidjeti djecu iz francuskog i njemačkog govornog područja kako razgovaraju na materinjem hrvatskom. Razvila su se mnoga prijateljstva djece koja se iz godine u godinu obnavljaju i učvršćuju. Ove godine mnogo se roditelja uključilo u natjecateljski dio i odmjerilo snage sa svojom djecom.
Da natjecatelji budu siti i u formi pobrinule su se vrijedne ruke roditelja iz Vispa i Sustena. Na zamolbu učenika i roditelja igre su potrajale do večernjih sati i već se polako gubio dan kad su se posljednji natjecatelji odlučili napustiti igralište.
Ovim putem zahvalila bih svim ljudima koji su pomogli da sportski susreti traju svih ovih deset godina, onima koji su se odazvali i uveličali ovaj sportski doživljaj i naravno svima koji su pomogli u realizaciji svojim radom i slobodnim vremenom.
Evo kako su učenici kroz crteže ( Mihael, Jozefina, Daniela, Martina i Žana) i pismene sastavke Gabriela i Ana) doživjeli druženje.
{webgallery integration="directory"}
{/webgallery}
Krenuli smo iz Zermatta prema Vispu na sportske susrete Hrvatske škole. Bila sam jako uzbuđena. Stigli smo! Učiteljica Tamara nas je dočekala. Prvo smo igrali igru graničara, kasnije smo skakali u vrećama, gađali lopticom, gurali automobilsku gumu i igrali pikado.
Natjecala sam se s mamom. Ona je mene pobijedila u guranju gume, a ja nju u skakanju u vreći. Srela sam jednu prijateljicu iz St. Niklausa i družile smo se cijeli dan. Puno smo se igrali i veselili. Bilo nam je jako lijepo. Dan za pamćenje.
Gabriela Jurkić, 4. r. Zermatt
Ptičice veselo cvrkuću. Ja se polako budim. Ustajem iz kreveta i gledam na sat.
8. rujan. Jupiii! Dugo sam čekala ovaj dan. Danas su sportski susreti u našoj školi.
S prijateljicama sam krenula prema igralištu. Kad smo stigli tamo su već bili naši roditelji i učitelji i sve pripremali. Učiteljica je najavila igre, podijelila djecu po razredima i igre su počele. Natjecali smo se u skakanju u vreći, bacanju lopte, pikadu, guranju gume, nogometu i odbojci. Bilo je galame, navijanja, pa i suza. Najbolji su pobijedili. Svi smo dobili zaslužene čokolade. Poslije smo zajedno s roditeljima igrali nogomet i odbojku. Zabavljali smo se do večeri. To je bio dan za pamćenje.
Ana Ćorić 8. r. Visp
Nekoliko fotografija približit će vam sportsko raspoloženje na igralištu.
{webgallery integration="directory"}
{/webgallery}
Cialis mohou být získané v různých zemích, a to není překvapující. Vše se dá vyložit. Téměř vše. V zemi, jako je České má vysvětlení pro celý, co se děje a vláda to ví.
