Dolaskom jeseni, bolne slike iz 1991., presudne godine u novijoj hrvatskoj povijesti, vraćaju se u naša sjećanja.
Zahvaljujući neizmjernoj ljubavi njegovih stanovnika, posebice branitelja – Vukovaraca i onih koji su došli iz drugih krajeva, prema svome domu i domovini, Vukovar je već u jesen 1991.postao simbol obrane Hrvatske.
Bitka za Vukovar nije samo važan događaj iz hrvatske povijesti, nego i priča o ljubavi prema obitelji, sugrađanima, domu i domovini.
Tu neizmjernu ljubav prema gradu najbolje su dočarale riječi vukovarskog heroja – novinara, urednika Hrvatskoga radija Vukovar i ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića.
Priča o gradu
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, zanj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.
Iako se nekad teško vratiti u teške trenutke hrvatske povijesti, naša je dužnost znati i prisjetiti se trnovitog puta kojim je Hrvatska prošla do svoje slobode i neovisnosti.
Zato su se i učenici višeg uzrasta Hrvatske nastave Zürich Kappeli osvrnuli na ovaj ključni trenutak hrvatske povijesti, pogledali nekoliko dokumentarnih filmova o Gradu heroju, razgovarali o onome što su vidjeli i naučili te svoje dojmove prenijeli na papir.
Gledali smo dokumentarni film o Vukovaru. Nikad nisam mislila da je bilo tako strašno. Film me jako pogodio. Suze su mi krenule kad sam vidjela kako je Vukovar izgledao u ratu. Majka mi je puno pričala o ratu, ali nisam shvaćala da je bilo baš tako.
Petra Marić, 5. razred
Film je strašan. Puno ljudi je poginulo i bilo ozlijeđeno. Zgrade su srušene...
Mihaela Blažinčić, 5. razred
Nisam očekivala da će me film tako pogoditi. Skoro sam se rasplakala. Bilo mi je grozno kad sam vidjela što se događalo u vukovarskoj bolnici i kako je Vukovar izgledao.
Gabriela Bazina, 6. razred
Sad znam kako je to bilo teško vrijeme i da su branitelji dali sve od sebe za Vukovar.
Katarina Dalić, 6. razred
Mogao sam primijetiti kako je bilo ljudima u Vukovaru. Moralo je biti jako strašno tim ljudima koji su sve to izdržali i opet se vratili u Vukovar.
Mario Kovačević, 6. razred
Gledali smo film o Vukovaru. Jako me dirnuo i cijelo vrijeme sam razmišljala kako čovjeku može pasti na pamet uraditi tako nešto. Pogodilo me kao da sam i sama bila u toj situaciji. Svaka čast onima koji su izdržali do kraja.
Klara Ćuk, 6.razred
Filmovi su me jako dirnuli, a najviše činjenica da su ljudi izgubili svoje obitelji.
Za vrijeme ljetnih praznika bila sam sa svojom obitelji u Dubrovniku. Popeli smo se nadubrovačku utvrdu, posjetili muzej i vidjeli puno stvari o ratu – filmove i slike... ali nije bilo strašno kao u ovim filmovima.
Maja Kovačević, 7. razred
Meni je bilo strašno vidjeti kako je izgledao rat u Hrvatskoj. Dosad nikad nisam pogledao ovakve filmove. Nisam znao da je Vukovar tako izgledao. Prije nisam razmišljao o ratu u Vukovaru. Ovi filmovi su me potakli na razmišljanje o ratu i ratnim zbivanjima.
Julijan Čabraja, 7.razred
Filmovi o ratu jako su me pogodili. Prije nego sam ih pogledala, nisam puno znala o ratu u Vukovaru. Čula sam neke price, ali nisam znala da su se tamo događale tako grozne stvari. Bilo je tužno gledati Vukovar u ratu, ali dobro je znati što se tamo događalo.
Antonela Bazina, 7. razred
Mene je film jako dirnuo. Iako sam već gledao slične filmove, svaki put kad pogledam film o ratu, kao da je prvi put. Jako je tužno to vidjeti. Teško je gledati ranjenu djecu i ljude.
Marin Katušić, 8. razred
Meni su zvukovi tenkova i pušaka ostali u ušima. Strašno je kako čovjek može biti tako brutalan. Imam veliki respekt prema hrvatskim vojnicima i stvarno im zahvaljujem što je Hrvatska sada neovisna i samostalna.
Zvonimir Kordić, 8. razred
Filmovi su me pogodili, tako da trenutno ne mogu razmišljati ni o čemu drugome. Nije mi jasno da je u Vukovaru bilo tako tragično. Nekako sam i ljuta jer ne razumijem kako ljudi mogu napraviti tako nešto.
Sabrina Andrović, 8. razred
Meni je film bio jako tužan. Ljudi su se borili za svoju domovinu i tužno je da ih je poginulo tako puno. Oni nisu zaslužili takvu sudbinu.
Antonio Piplica, 8. razred
Ovaj film mi je puno toga pokazao. Znam što su moji roditelji proživjeli. Oni nisu bili tamo,ali su bili u drugom, ratom zahvaćenom području.
Ante Raspudić, 8. razred
To vrijeme je bilo strašno. Gledala sam slične filmove, ali ovako nešto je stvarno teško gledati. Ja se osobno nikada neću moći shvatiti kako je bilo osobama koje su bile u ratu jer to može shvatiti samo onaj
Ana Babaja, 8. razred
Cialis lze být získat v různých zemích, a to není překvapující. Vše se dá vysvětlete. Téměř všechny. V zemi, jako je České má vysvětlení pro všichni, co se děje a vláda to ví.
