Učenici su poslušali priču te su potom dobili zadatak da je dovrše. Kako su se snašli pri provedbi tog zadatka, možete pročitati u nastavku. I tko zna; možda se upravo među njima krije nekakav budući Ivan Kušan ili Ferenc Molnar. A sad, pusti nek te mašta nosi...

TAJANSTVENA SPILJA

Bilo je lijepo sunčano jutro, baš onakvo kakvo bi nedjeljno jutro trebalo izgledati. Marko i Ivan odlučili su napuniti svoje ruksake hranom i pretvoriti se u prave male istraživače te proučiti spilju koja je već dulje vrijeme zaokupljala njihove misli. „Ići ćemo tamo zajedno kad budete dovoljno veliki.“ – promrmljao bi nezainteresirano tata, uronivši odmah potom nos natrag u novine. „Nipošto tamo ne smijete! Tamo su mnoga djeca nestala!“ – uzrujano bi rekla mama kad god bi se poveo razgovor o spilji.

Ipak, ne mogavši izdržati, dječaci su odlučili otkriti što se to nalazi u toj tajanstvenoj mračnoj spilji. „Sve su to samo priče.“ – pomislili su. „Spilja ko spilja!“ – rekao je Marko- - „Što u njoj može biti tako opasno...“. „Možda je unutra medvjed.“ – rekao je Ivan. „Ajde, ne budi kukavica! Pođimo unutra.“ U spilji je bilo tako mračno da se nisu mogli vidjeti čak ni obrisi. Ivan je izvadio svoju džepnu svjetiljku (za koju je uvijek govorio da je to „profi“ svjetiljka koja je zapravo pripadala FBI-u i koju mu je ujak poslao iz Amerike), ali... svjetiljka se nije htjela upaliti. U tom trenutku nešto je zašuštalo...

U tom je trenutku Ivanu i Marku stalo srce od straha. Neka se sjena odjedanput stvorila, tamo gdje je sunce našlo pukotinu da se probije i osvijetli prostor. Ivan i Marko nisu se mogli pomaknuti od straha. Napokon je jedan starac izašao iz mraka i predstavio se pod imenom Đuro. I djeca su se predstavila. Starac je držao nož iza ruke, djeca su to primijetila i pobjegla. Drugi su dan u novinama pročitali da je u blizini spilje ulovljen zatvorenik kojeg je policija tražila već nekoliko mjeseci.

                                                                                               Ivan Malekinušić, 6. razred, Uetikon am See

Okrenuli su se nekako, jedva su upalili svjetiljku. Ugledali su jedan mali puteljak i odlučili njime krenuti. Vidjeli su kostur i jako vrisnuli. Opet je nešto zašuštalo, krenuli su za zvukom. Tamo je bila jedna maca. Na zidu je bila jedna slika iz kamenog doba. Ivanu i Marku bila je baš interesantna. Ugledali su svjetlo i odlučili krenuti za njim. Izašli su kod nekakvog jezera. Sve je bilo pusto. Prešli su preko mosta i opet ušli u spilju. Kad su ušli, čuli su nekakvu glazbu. I nisu vjerovali što vide; bili su to ljudi iz kamenog doba. Htjeli su pobjeći, ali više nije bilo izlaza. „Što ćemo sad?!“  vikao je Ivan. Potom se začula nekakva glasna zvonjava. Bio je to sat. Ivan se probudio – morao je ići u školu.

                                                                                                                Ana Gučanin, 6. razred, Wilen

I odjednom iskoči medvjed pred Ivana i Marka. Ivan je počeo plakati i otrčao je kući, a Marko se nije bojao zato što je to zapravo bio Markov prijatelj koji se preobukao u medvjeđi kostim.

                                                                                                            Hrvoje Šerkinić, 4. razred, Wald

Okrenuli su se i pokušali upaliti svjetiljku. Ivan je imao baterije. Tražio ih je dvostruko duže no što bi mu inače trebalo jer je bio prenervozan. Napokon ih je našao i stavio u svjetiljku. Pokušao ju je upaliti i uspjelo je. Brzo je pogledao što je to zašuštalo. Bilo je to... mačka! „Ah! Toliko sam se uplašio da sam skoro umro od straha.“ – reče Ivan. „Ti obična kukavico! Svega i svačega se bojiš!“ – odgovori Marko. „To nije točno!“  - Ivan će na to. „Onda pođimo dalje!“  Pošli su dalje kad se opet nešto začulo. Ali, sada se prepao i Marko. Okrenuli su se i ugledali vrata iza kojih je stajala prelijepa žena duge plave kose.  Djevojka ih je pozvala unutra. Čim su ušli u sobu, za njima su se zatvorila vrata. Nikad se više ništa o njima nije čulo.

                                                                                                          Gordana Ivanović , 6.razred, Wilen

Odjednom ugledaju malog medvjeda. „Uh, sreća!“  - odahne Marko. Već je pomislio da je veliki medvjed. Najednom ugleda strah na Ivanovom licu. „Ivane, što je?!“ - upita ga. „Izzzzza tebe je medvjed.“  - odgovori Ivan.  Zajedno potrče van. „Ai, boli! Boli me noga, ne mogu ustati!“ - poviče Ivan - „Idi bez mene!“. „Ne, neću, nosit ću te.“ I tako pobjegnu kući, a medvjed je još i sad u spilji.

                                                                                                              Matea Ćuk, 4. razred, Wilen

Marko i Ivan su se uplašili. Ivan je htio izaći, ali Marko je rekao da sada ostane kako bi vidjeli što se krije u ovoj spilji. Ivan je pristao.  Čuli su i dalje zvukove, ali su ih ignorirali. Nastavili su dalje šest metara pa su opet začuli onaj isti zvuk. Ivan se opet prepao. Tada se sjetio da je ponio još jednu džepnu svjetiljku pa je upalio. Gledali su što je to, ali to je bila samo mačka. Marko je opet predložio da idu, ali Ivan nije htio. Marko je nakon dvije minute čuo da ga otac zove. Ivan i Marko su na kraju odlučili otići iz spilje. Marko, Ivan i otac otišli su kući. Odlučili su poslušati oca i za par godina s njim opet posjetiti spilju.

                                                                                                           Marija Piliškić, 8. razred, Wilen

Potom se začulo zavijanje. Znali su da je vuk. Počeli su bježati. Vidjeli su medvjeda gdje spava. Tiho su išli dalje, onda su opet čuli vuka „Auuuuuuuuu....“. Medvjed se probudio. Djeca su to vidjela, pobjegla i sakrila se kod jedne kuće. Jedan čovjek je izašao van te ih povukao u kuću. Upitao je – „Što vi tu radite?“. „Htjeli smo ići u spilju, onda je noć pala, mi smo htjeli ići kući...“ – odgovorili su Marko i Ivan. „Danas prespavajte tu na fotelji.“ – rekao je čovjek. Drugi dan odveo ih je kući. „Mama, mama, mama! Mi smo ovdje!“ – vikali su. Mama je došla i pitala ih gdje su bili. „U šumi.  Medvjed i vuk su došli, ali onda je ovaj čovjek tu bio...gdje je?“ – gledali su okolo, ali ga više nije bilo. Ali sad je opet sve bilo dobro, ostali su s mamom i nikada više nisu otišli u šumu.

                                                                                                      Laura Kudeljnjak, 4. razred, Uetikon am See

Cialis moci být získaná v různých země, a to není úžasný. Vše se dá vysvětlete. Téměř všechny. V zemi, jako je České má vysvětlení pro všechno, co se děje a vláda to ví.