Školske 2010./2011. godine Juraj Filković završio je osmi razred HN u Klotenu. Nastavu je redovito pohađao i bio omiljen učenik. Na svoj simpatičan način dijelio je s drugim učenicima ljubav prema domovini Hrvatskoj, osobito prema svom najdražem gradu – Ninu. S oduševljenjem je pripremio i održao referat o svom gradu, zanimljivo i slikovito nas proveo svim povijesnim građevinama staroga Nina, a ponavljali smo razgledavajući brojne suvenire koje je donio.
Iako u hrvatskoj knjižici nisu sve petice, knjižica je prepuna pohvala za sve aktivnosti u kojima je Juraj sudjelovao. Nažalost, zbog mnoštva drugih obveza (ponajviše sportskih) Juraj nije nastavio daljnje školovanje u srednjoj školi, ali mu je škola ostala u lijepoj uspomeni.
Ovom prilikom želimo nadoknaditi propušteno jer je Juraj krajem prošle školske godine napisao ovu anegdotu i nacrtao križ s Krstionice kneza Višeslava u Ninu, želeći na taj način zaokružiti završetak školovanja u HN Kloten.
Jedna moja mala ninska anegdota
(prema pričanju moga tate)
Dok sam još bio mali dječačić, tata mi je često govorio:- Ti si moj mali Hrvatić! Ja sam to rado prihvaćao i svom imenu Juraj često dodavao „Hrvatić“.
Jednog davnog, ljetnog poslijepodneva vraćali smo se s mora. Pijesak je još bio vruć i tata me nosio na ramenima. Išli smo polagano. Pored nas je prolazila jedna gospođa, gledala me i upitala: - A kako se ti zoveš? Ja sam kao iz topa odgovorio: - Juraj Filković – Hrvatić! Žena me je još znatiželjnije pogledala. Tata je zastao i okrenuo se prema njoj. – Zar možda nešto nije u redu?-upitao je. –Sve je predivno! – rekla je. – Juraj je lijepo ime, Hrvatić još ljepše, ali ovo Filković za mene je vrlo zanimljivo. I ja se isto tako prezivam. Mi dolazimo iz Osijeka i u Ninu smo na odmoru. Poslije toga su tata i ta žena još dugo pričali. Ja sam sjedio na tatinim ramenima i promatrao more, galebove i ljude.
Danas polako počinjem razumijevati veličinu i ljepotu tog događaja. Mi dolazimo iz dalekog Züricha, na isto more, dapače i u isto mjesto. Zajedničko nam je prezime. Tu se prvi puta u Ninu susrećemo i upoznajemo. Zar je to baš samo slučajnost ili ima tu i nešto malo dobre sudbine?
Juraj Filković
Cialis moci být získaná v různých zemích, a to není překvapující. Vše se dá vysvětlit. Téměř vše. V zemi, jako je České má vysvětlit pro všichni, co se děje a vláda to ví.
