U sklopu projekta ,,Pišem priču, pišem bajku” danas objavljujemo drugu priču „Vila Čarobnica“ koju je napisao učenik 8. razreda Tin Josić iz HN Thun.

Glasovanje za sve priče bit će omogućeno putem ankete na našoj stranici od 29. travnja do 26. svibnja.

Vila Čarobnica

Bila jednom jedna čarobna vila koja je živjela u Kraljevstvu Kraljice Crnoga Srca. Ta se vila nije nimalo uklapala u to kraljevstvo jer je za razliku od ostalih stanovnika Kraljevstva Kraljice Crnoga Srca, imala srce, i to srce veliko k'o more. Osim svoje dobrote, ljepote i velikodušnosti, vila Čarobnica posjedovala je i jednu veliku moć. Naime, ona je mogla svakome ispuniti svaku želju, bez obzira koliko ta želja nestvarna, neobična ili čudna bila. Jedina osoba kojoj nije mogla ispuniti želje bila je ona sama.

Tako je vila Čarobnica provodila dane u Kraljevstvu Kraljice Crnoga Srca ispunjavajući sve želje svojoj kraljici i ostalim stanovnicima. Svojim dobrim djelima pokušavala je probuditi dobrotu u njima. No, to je bilo uzalud jer su njihova srca bila crna i zlobna, a dobrota ih uopće nije zanimala.

Jednoga dana u Kraljevstvo Kraljice Crnoga Srca došao je vilenjak drugoga kraljevstva, Kraljevstva Ljubavi i Mira, s porukom prijateljstva između dva kraljevstva. Ali, umjesto prijateljstva, ostao je zarobljen u mračnim tamnicama Kraljevstva Kraljice Crnoga Srca.

Kada je čula tu vijest, vila Čarobnica odlučila je pomoći vilenjaku i ispraviti nanesenu mu nepravdu. Spustila se duboko u zemlju ispod dvorca gdje je pronašla zatočenog vilenjaka u okovima. Oslobodila ga je, posula vilinskom prašinom, pomoću koje je, nevidljiv i siguran, stigao u svoje kraljevstvo.

Prije odlaska rekao je vili da je ona odabranica njegovog srca koje će zauvijek biti zarobljeno i njeno. Vila Čarobnica se isto tako na prvi pogled zaljubila u hrabrog i plemenitog vilenjaka. Zbog toga je molila kraljicu da je pusti da ode. Međutim, Kraljica Crnoga Srca, bijesna zbog bijega vilenjaka, sebična i nemilosrdna, o tome nije htjela niti razmišljati, niti razgovarati.

Vila je bila jako tužna. Kraljici je uvijek ispunjavala svaku njenu želju, bila je uvijek poslušna i vrijedna, a sada joj ona ne da otići iz tog tmurnog kraljevstva u kojemu ne postoji niti misao na ljubav.

Tako je vila iz dana u dan mislila na svoju veliku ljubav -  svog vilenjaka, koji je bio tako daleko. I dalje je svima ispunjavala želje, ali više nije bilo osmijeha na njenom licu. Bila je jako nesretna i često su joj suze same klizile niz lice.

Prolazili su dani, mjeseci,…stigla je i Badnja noć. Dok je sama sjedila za stolom i tužnim pogledom gledala u bijelu, snježnu noć, u daljini je ugledala neko svjetlo koje kao da je dolazilo k njoj. I zaista, svjetlo se zaustavilo točno ispred nje. Iz raskošno ukrašenih saonica iskočio je Djed Božićnjak.

Vila nije mogla vjerovati svojim očima kad ga je prepoznala.

˗ Bok, draga vilo! – reče joj Djed Božićnjak.

˗ Cijeli svoj život si drugima ispunjavala želje, a samu sebe si zaboravila. Ispuni i meni jednu jedinu želju i ja ću ostvariti tvoju. Odvest ću te tvom vilenjaku u drugo kraljevstvo.

˗ Naravno, Djede, samo reci! – odgovori mu presretna vila.

˗ Donesi mi čašu mlijeka i tanjurić božićnih kolačića.  

Nije još niti završio rečenicu, a vila mu je već donijela kolačiće i čašu toploga mlijeka. Djed Božićnjak glasno se nasmijao i pružio joj ruku da uđe u saonice. Naravno, odmah ju je odveo kod njenog vilenjaka i tako joj ispunio njezinu najveću  želju. Na putu ga je vila upitala zbog čega je tako malu želju zatražio od nje, a Djed Božićnjak je odgovorio:

˗ Te najmanje želje, koje samo ti imaš, čine život sretnijim, a ne one velike koje svatko vidi i ima.

Vila Čarobnica još nikada u životu nije bila toliko sretna.

Ako su dobra vila i njen vilenjak još uvijek živi, onda se vole i dan-danas i sretni su u svom Kraljevstvu Ljubavi i Mira. A na Badnjak, svog najdražeg gosta, nikad ne zaborave počastiti najukusnijim kolačićima i čašom toploga mlijeka.

Tin Josić, 8.r., Thun