Danas objavljujemo osmu priču "Neobično putovanje" u sklopu projekta ,,Pišem priču, pišem bajku”. Autorica je Vedrana Pavić, učenica 5. razreda iz HN Massagno.
Podsjećamo da će glasovanje za sve priče biti omogućeno putem ankete na našoj stranici od 29. travnja do 26. svibnja
Neobično putovanje
Zovem se Vedrana. Ispričat ću vam što mi se nedavno dogodilo.
Čitala sam knjigu u kojoj se govorilo o vilama koje se bore s goblinima, ali ih nikako ne uspijevaju pobijediti. Pomislila sam kako bih rado ušla u knjigu i pomogla im. I onda se dogodilo nešto čudesno. Iz knjige je ispala ceduljica s uputama kako mogu ući u knjigu: pomoću neobične tehnologije konstruirala sam stroj i ušla u knjigu. Uspjela sam! Čim sam došla u taj svijet, ugledala sam jednog konja! Ali ne! To nije bio konj nego nekakav patuljak, gnom.
Pitala sam ga: – Možeš li me odvesti u svijet vila?
On je rekao: – Ne, ali mogu te odvesti u svijet malih vilenjaka.
Kad smo stigli tamo, vidjela sam male vilenjake koji nisu znali letjeti ni plivati. Ispred nas se nalazila rijeka i oni nikako nisu mogli prijeći na drugu stranu. Ugledala sam jednu polugu i kad sam je pomaknula, aktivirala sam most u obliku pečurke. Oni su sretno prešli na drugu stranu zajedno s gnomom, a mene su uputili prema zemlji patuljaka.
Tamo je bio jedan stari patuljak koji nije mogao ponijeti zlato iz rudnika svojoj kući. Odlučila sam i njemu pomoći. Međutim, morali smo se sakriti u rudnik jer se odnekud stvorio strašni zmaj koji je izgledao kao da će nas pojesti. Pronašla sam put iz rudnika i ostavila starog patuljka ispred njegove kuće. Krenula sam dalje i naišla na jednu prekrasnu vilu. Odvela me je u svoj svijet vila i ispričala mi kako je jedan veliki goblin zarobio njezine prijateljice.
Napravile smo plan kako ćemo ih osloboditi. Kad smo se primaknule goblinu, počele smo bacati na njega mnogo kamenja koje je vila začarala i uspjele smo ga potjerati. Oslobodile smo vile i one su nam ispričale kako su goblini zarobili i jednog dobrog zmaja. Ispostavilo se da je to isti zmaj kojeg sam srela ispred rudnika i za kojeg sam mislila da me hoće pojesti. Vila mi je magijom stvorila krila i tako sam ja poletjela i ukrcala se na leteći brod na kojem je bio zarobljen zmaj. Oslobodila sam ga i onda sam bacala začarane bombe iz ruku po letećem brodu i po svijetu goblina kako više nikoga ne bi mogli zarobiti.
Zajedno sa zmajem i vilama proslavila sam pobjedu uz tortu. Bila je jako ukusna. Obećala sam im da ih nikada neću zaboraviti i da ću ih opet posjetiti. Ušla sam u svoj stroj i otišla kući svojim roditeljima koji su sigurno bili zabrinuti gdje sam nestala.
Vedrana Pavić, 5.r., Massagno
