Priču „Soba 213“, koju danas objavljujemo u sklopu projekta „Pišem priču, pišem bajku“, napisala je Ella Dukić, učenica 6. razreda iz Horgena.

Za vama najdražu priču možete glasovati na našoj stranici od 29. travnja do 26. svibnja.

Soba 213

Ovo je priča o jednoj djevojčici Mariji. Njezin život bio je sasvim običan do onoga dana kad je prespavala u školi. Ona tamo nije bila sama, s njom je bila i njezina prijateljica.

Kad je bilo vrijeme za spavanje, Marija uopće nije bila pospana pa je odlučila prošetati po školi. Na kraju hodnika pronašla je jednu sobu, na čijim je vratima pisalo  - soba 213.

Prisjetila se kako su joj prijateljice ispričale da ta soba ispunjava sve snove. Budući da je u to vjerovala, ušla je u sobu. Na prvi pogled sve je izgledalo uobičajeno dok nije stala na jednu ploču. Iznenada,  pod  se otvorio i Marija je ugledala tobogan te začula ženski glas koji joj je govorio neka priđe bliže ako želi pronaći svoju sreću.

Radoznalo se spustila niz tobogan i pala na prekrasnu zelenu livadu punu cvijeća. Ustala je i prošetala do ružičaste kućice s mnogo vrata.

Polako je ušla i ugledala dugokosu vilu koja joj je govorila: - Bok, dušo, dobrodošla u vilinski grad!

Bez imalo straha Marija joj je odgovorila: - Bok, ja sam Marija. Slučajno sam upala ovdje i željela bih opet izaći.

– Dobro slatkice, moraš pronaći čarobnjaka Luku u gradu Mađigonovi.

– Puno Vam hvala, –reče joj Marija i ode u potragu za gradom.

Prošla je kroz mnogo prelijepih mjesta koja su joj se jako svidjela, ali grad kojega  je našla, bio je zaista poseban. Imao je neobično ljubičasto nebo i plavu travu, a iz dimnjaka na kućama izlazio je zlatni i srebrni dim. Mađioničari su šetali po gradu i izvodili svoje čarolije.

Na jednoj kući ugledala je veliki plakat na kojemu  je pisalo:  – Dođite kod čarobnjaka Luke!

Jedna strjelica pokazala joj je da mora ići ravno do dvorca princeze Mir.

Marija je dotrčala do princezinog dvorca i hrabro pokucala na vrata. Vrata joj je otvorio njezin vitez. Iznenađeno ju je upitao tko je ona i što želi.

Marija se predstavila i objasnila vitezu da se mora vratiti u svoju školu. Vitez ju je pozvao da uđe i pričeka čarobnjaka Luku. Čim se Luka pojavio, bilo je dovoljno da izgovori svoju čarobnu riječ, Marija je opet bila pred vratima sobe 213.

Na zidnom satu u školi, još uvijek je bilo deset sati navečer.

Poslije ovog neobičnog doživljaja, Marija je i dalje bila obična djevojčica koja je sretno provodila svoje djetinjstvo, ali u sobu 213 više nije ulazila.

Ella Dukić, 6.r. Horgen