Posjet Slavoniji zapravo je dio projekta Dopisivanje te dio Međunarodne suradnje škola Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH (projekt Tradicijske i dječje igre Slavonije), koje smo započeli prošle školske godine s učenicima 3.b razreda OŠ Bartol Kašić iz Vinkovaca. Glavni ciljevi ovog projekta bili su razvijanje jezičnih kompetencija (na hrvatskom i njemačkom jeziku), razvijanje osjećaja pripadnosti jednom narodu te razvijanje tolerancije i zajedništva kroz igru.
Ove godine smo otišli korak dalje te smo naše prijatelje osobno upoznali. Mjesecima smo detaljno planirali naše putovanje, smišljali radionice i birali mjesta koja ćemo u relativno kratkom vremenu moći posjetiti. Nakon zaista iscrpljujućeg putovanja autobusom došli smo u četvrtak popodne u Vinkovce. Na kolodvoru su nas dočekali učiteljica Zvjezdana Kelava, pripravnica Ivana Biluš te učenici i njihovi roditelji koji su nas odvezli u svoje domove na ručak i kratki odmor. Smještaj učenika i roditelja bio je organiziran u vinkovačkim obiteljima i hostelu.
U školi je, nakon pozdravnog govora učiteljice i ravnateljice, održana kratka priredba kroz koju smo upoznali tradicijske dječje igre Slavonije. Zatim je uslijedila radionica u kojoj su učenici (a i roditelji) izrađivali slavonske šešire i ukrasne vunene gombice. To je bilo pravo malo slavlje jer su nam pripremili čak i tortu. No, kakvi bismo mi bili gosti da nismo ponijeli par tipičnih švicarskih sitnica. Naime, ponijeli smo čokolade i sireve za kolektiv vinkovačke škole, a učenici iz Arbona, St. Gallena, Balgacha, Heerbrugga i Uzwila su poslali točno 27 paketa u koja su, osim slatkiša, stavili i pismo za učenika ili učenicu iz Vinkovaca s kojim bi se željeli dopisivati. Oni koji se otprije dopisuju sad su svom već starom prijatelju napisali novosti i ubacili nekoliko sitnica koje su ih jako razveselile. Poslije smo krenuli u šetnju i tako upoznali Vinkovce. Na putu do centra grada, neizostavno je bilo stati uz jezero Banja i malo se poigrati na igralištu. Kasnije nas je Ivanov tata počastio najboljim sladoledom u gradu, a zatim smo krenuli na počinak kod svojih novih obitelji. Ako nas je netko sa strane promatrao, vjerojatno nikad ne bi rekao da se poznajemo tek nekoliko sati. Toliko smijeha, dovikivanja, zajedničkih tema za razgovor i želje za druženjem frcalo je na sve strane. Svi su se tako brzo sprijateljili s vinkovačkim obiteljima pa poneka nespretna riječ na hrvatskom ili razlika u godinama nikome nije smetala. Tako je Eliana, kao već pravog člana obitelji, Lukin tata, inače vatrogasac, vodio u obilazak DVD Vinkovci, a za Valeriju i njezinu mamu je za povratak u Švicarsku Doroteina baka pripremila njihovo omiljeno jelo- pitu sa sirom. Mamu Anđelku su svako jutro čekale svježe ubrane trešnje iz Markova dvorišta. Sve su to sitnice, ali one pokazuju da su nas domaćini dočekali s istinskom radošću.
Petak je bio rezerviran za Vukovar. U autobus se ukrcalo 50-ak učenika i roditelja te 3 učiteljice. Učenicima iz Švicarske, a posebno Leandrinom i Elianovom tati, koji je Nijemac, simpatično (a i korisno) je bilo to što je vodič tečno govorio njemački. S puno emocija ušli smo u grad heroj i svoj obilazak započeli u Muzeju vučedolske kulture. Posjetili smo Memorijalno groblje hrvatskih branitelja i zapalili svijeće za sve poginule u Domovinskom ratu. Na putu do centra grada stali smo uz simbol grada- Vodotoranj te zaključili da se definitivno moramo vratiti i posjetiti ga kad bude obnovljen. Upoznali smo baroknu jezgru grada, vidjeli dvorac Eltz, prošetali po mostu Jeana- Michela Nicoliera i došli do bijelog križa na ušću Vuke u Dunav. Nakon ručka u poznatom hotelu „Lav“ posjetili smo Memorijalni centar Domovinskog rata- vojarnu 204. vukovarske brigade. Nakon poučnog predavanja o minama dječaci su konačno došli na svoje- mogli su ući u pravi tenk, vidjeti prave ratne puške i ostalu ratnu mehanizaciju. Vukovar nas je oduševio svojom ljepotom i vidi se da polako dobiva sjaj koji i zaslužuje. No ni večer u Vinkovcima nije bila manje uzbudljiva. Strastveni navijači i nogometaši otišli su navijati za „Cibaliju“ protiv „Lokomotive“, a ostali su se zabavljali na „V. rimskim danima“. Naime, u Vinkovcima, nekadašnjem rimskom gradu Cibalae, rođena su dva rimska cara- Valens i Valentinijan. U spomen na njih, ali i bogatu antičku baštinu grada, održavaju se u sklopu ove kulturne manifestacije radionice u kojima se prikazuje rimski način života, borbe gladijatora, kuša rimska hrana, izlažu tradicijski obrti…
U petak ujutro opet smo svi bili na broju u busu. Dočekalo nas je i malo iznenađenje- puna košara slanih kiflica koje je Petrin tata podijelio u busu. Prijepodne smo proveli u Parku prirode Kopački rit. U kratkom predavanju i filmu doznali smo da se tu zapravo radi o jednom od najvećih i najvažnijih močvarnih područja Europe. Istražili smo ga vozeći se brodicom i uživajući u prirodi koja nas okružuje. Na svu sreću, nije bilo komaraca J. Zatim smo se uputili u Baranju, u etno selo Karanac. Tu smo ručali i kratko odmorili te nastavili put prema Osijeku. U slavonskoj metropoli smo vidjeli Tvrđu, uže središte grada te katedralu sv. Petra i Pavla. Naravno, provjerili smo gdje se jede najbolji sladoled u gradu, a zatim smo kasno popodne došli u Vinkovce. Pomalo umorni i iscrpljeni, postali smo svjesni da se našem druženju bliži kraj. S obzirom da smo kretali rano ujutro, s većinom učenika smo se već morali pozdraviti. Večer je protekla u druženju u krugu obitelji i razgovorima do dugo u noć.
Za čas su prošla ta tri prekrasna dana i mi smo se već našli na vinkovačkom kolodvoru čekajući naš bus za Švicarsku. Zahvalili smo Vinkovčanima na gostoprimstvu i nezaboravnom druženju. Osim lijepih uspomena na Slavoniju, tješit će nas činjenica da ćemo se opet čuti- putem telefona i pisama, a i vidjeti- sljedeće godine u Švicarskoj.
U ime svih mojih učenika iz Švicarske, a naravno i u svoje ime, zahvaljujem učiteljicama Zvjezdani i Ivani, svim učenicima 3.b razreda te njihovim obiteljima na realizaciji ovog hvalevrijednog projekta. Posebna zahvala obiteljima Biluš, Dožić, Jozinović, Kalaica i Turalija na smještaju i bogatoj slavonskoj kuhinji.
Zahvaljujemo i Udruzi roditelja hrvatske škole koja je moralno i financijski podržala naš izlet.
Isto tako od srca hvala mojim učenicima Elianu, Ivanu, Leandri, Luciji, Mariji, Mateu, Rebeki i Valeriji i njihovim roditeljima Anđelki, Brankici, Jerku, Mariji , Honorini i Matthiasu koji su prihvatili ovaj izazov s veseljem i upoznali moju Slavoniju.
