Odgovor na prvo pitanje krije se u St. Gallenu. Naime tamo su ove školske godine upisana tri predškolca, dva prvašića i jedna učenica drugog razreda. Što je najvažnije oni jaaako dobro govore hrvatski jezik, a isto tako jako se dobro slažu, neki se poznaju otprije jer su rođaci ili susjedi, a sad je vrijeme da postanu pravi prijatelji. Drugi odgovor krije se u Arbonu. Jedna jako zanimljiva priča o povezanosti psa i hrvatske škole započela je još prošle godine kad se Lia upisala u prvi razred u St. Gallenu. Njezina kujica Vuna bila joj je velika potpora i možda je baš njezino ime potaknulo želju za učenjem hrvatskog jezika. Zbog svoje specifične dlake dobila je prilično neobično ime za psa - Vuna. Iako naredbe prima na njemačkom, Vuna se rado igra s učenicima na pauzi, od ove godine u Arbonu. A tko zna, budu li učenici uporni, možda ju ipak nauče nešto i na hrvatskom.
U školi se ne uče samo nove riječi i gramatika, u školi se uče razne vještine i znanja, stječu prijatelji i iskustva pa ovim putem pozivamo i drugu djecu iz kantona St. Gallen i Thurgau da nam se što prije pridruže.
