Učenici najčešće ne vole matematiku, fiziku ili kemiju ali dječak kojeg smo mi upoznali bojao se sasvim jednog drugog premeta, kojeg obično druga djeca vole. Na satu likovne kulture učenici su dobili zadatak da pomiješaju plavu i žutu boju i na taj način dobiju zelenu, ali dječak to nije znao.
Roman „Bijeli klaun“ govori o dječaku koji ne razlikuje boje. Njegovi su roditelji po zanimanju klaunovi, zaposleni su u cirkusu i njihovim životima upravo vladaju boje. Dječak je okružen svim bojama, ali on ih ne vidi, njegov čitav svijet je obojen sivo.
“Mi imamo šator. Moj je tata klaun. I moja mama je klaun. Neprestano putujemo s našim cirkusom iz grada u grad, na nekoj livadi podignemo šareni šator i tako zarađujemo za život.
Možete li sada zamisliti kolika je moja tuga kad vam kažem da ja ne razlikujem boje?!
Ja znam da one postoje, da na svakom predmetu, na svakoj ptici, čovjeku ili ribi ima neka boja, ali ja ih ne vidim. Meni je sve sivo ... sivo... to su moje boje.”
Uz pomoć dječaka koji ne razlikuje boje i slijepog starca koji mu pomaže pronaći boje, i osjetiti ih, ušli smo u čarobni svijet ove knjige. Kroz dvije igre pokušali smo osjetiti kako je to biti slijep, a potom smo razgovarali. Najčešći odgovor učenika je bio: “Bilo me strah!”, “Osjećala sam se bespomoćno.”, “ Ne vidjeti je užasno.”....
Kroz dvije prezentacije, crno-bijele fotografije, odabir najdražih boja, ispisivanja i oslikavanja asociacija na pojedinu boju spoznali smo tugu dječaka i sivi svijet.
Zatim smo čitali ulomke iz knjige i naša srca su s lakoćom osvojili i dječak i sarac. Traženje boja je bilo vrlo zanimljivo. Zašto je plava boja duboka ili visoka? Kako to da je crvena toplija od žute, a sunce koje nas grije je žute boje? Zašto kada imamo temperaturu ili smo zaljubljeni naši obrazi poprime crvenu boju?...
Dječak je pronalazio boje, a zajedno s njim i mi. Nakon čitanja smo razgovarali i razmišljali o pročitanom. Učenici su međusobno, dok su jedni druge uz pomoć boja pretvarali u klaunove, i dalje iznosili svoja mišljenja i razgovarali o knjizi.
Knjiga “Bijeli klaun” Damira Miloša često se naziva hrvatskim Malim princom jer ova knjiga je i za djecu i za odrasle. Čitajući ovo djelo djeca će zajedno s dječakom tražiti boje, uvidjeti njihovu ljepotu i značaj, a odrasli će spoznati dublji smisao daltonizma koji vlada današnjim svijetom.
Na noći čitanja u Bernu 13-tog i Aarau 16-tog studenog uživali su i djeca i roditelji.
Hvala roditeljima na pomoći u organizaciji.
Hvala roditeljima iz Aaraua na grickalicama i sokovima, a posebno mami Luciji Šimić zahvaljujući kojoj je tvornica čokolade Frey donirala slatkiše učenicima.
