Večeri čitanja na hrvatski način

Završio je i drugi zajednički projekt učiteljica Hrvatske nastave. Nazvale smo ga Večeri čitanja, a u švicarskim školama to je tradicionalna Noć čitanja. Budući da se naša nastava održava svake večeri tijekom tjedna na drugom nastavnom mjestu, tako su i naše Večeri čitanja trajale cijeli tjedan.

Tih večeri najčešći je gost u učionicama bio dječak "malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko,a dobar kao sunce.". Riječ je o šegrtu Hlapiću iz dječjeg romana "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" Ivane Brlić Mažuranić. Zašto baš on? Jer je dijete bez djetinjstva kakvo zamišljamo da bi svako dijete trebalo imati. Jer je, unatoč životnim nedaćama, simbol marljivosti, dobrote, pomaganja, skromnosti, razumijevanja, optimizma, hrabrosti. Nisu li to vrline kojima bi trebalo težiti svako ljudsko biće? A sam sadržaj djela, neki nama posebno zanimljiv dio, neki nastali ili viđeni crtež, može nam biti dobar pomoćnik koji će nas podsjetiti na sve vrijednosti koje nam prezentira mali postolarski pomoćnik u zelenim hlačama – šegrt Hlapić.

Tekstove za Večeri čitanja izabrale su i osmislile okvirni način provođenja učiteljice Jelena Deljak i Jelena Bušić, a svojim kreativnim pristupom svaka se učiteljica prilagodila uvjetima svojeg nastavnog mjesta. O tome su napisale i svoj osvrt, kao i napravile mnoge fotografije.

Volim čitati

(Rothrist, Bern, Langenthal, Münchenbuchsee, Thun)

» Među brojnim svjetovima koje čovjek nije primio kao dar prirode, već ih je stvorio svojim umom, svijet knjiga je najveći. Bez riječi, bez pisanja knjiga, nema povijesti, nema koncepta čovječanstva. Ako netko želi pokušati zatvoriti u malom prostoru, u jednoj kući ili jednoj sobi, povijest ljudskog duha, i učiniti ga svojim, to može učiniti samo u obliku zbirke knjiga. " Hermann Hesse

Zašto čitamo, zapitali su se mnogi do sada, a ja upitah djecu. Bilo je različitih odgovora na to naizgled jednostavno i očito pitanje. Djeca su se zapitala i zamislila, a svijet knjige učinio se odjednom tako dalekim, i tek su poneka djeca ponudila rješenja poput: „da naučimo nove riječi“; „da znamo izgovoriti i razumjeti riječi“, „da znamo raditi posao“, „da se razumijemo“; „da ne zaboravimo čitati“, a ja sam bila sretna, što su se zapitala i što su barem na jedan trenutak osvijestila važnost čitanja i prebrodila strah od čitanja na hrvatskom jeziku, a i vjerujem (barem se nadam) da je većina ipak otkrila i ljepotu hrvatskoga jezika i došla mu još jedan korak bliže.

Netko čita da bi se zabavio, drugi da bi se nasmijao, treći da utaži radoznalost, četvrti da bi pobjegao u svijet mašte, peti da bi naučio, šesti da spoznao, sedmi zato što mora, osmi iz strasti prema čitanju, deveti…, ali ima čak i onaj jedan, koji će, kad ga upitate- zašto čitaš -dati najjednostavniji i možda najljepši odgovor- JER VOLIM ČITATI.

Nema točnog odgovora, osim činjenice da smo svakim novim čitanjem, bogatiji za jednu misao i korak bliže neiscrpnom svijetu ljepote izraza, znanja i misli, te postajemo dio povijesti, a i ona dio nas. Čitamo da bismo razumjeli.

Učiteljica HN Jelena Jurić Magdalenić

Večer, dan, mjesec, godina čitanja

Imam pravo na život, život sa svojom obitelji, slobodno izražavanje, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, zaštitu od svih oblika nasilja, imam pravo na sve što mi je kao djetetu potrebno da se normalno razvijam! I ja imam svoja prava!

U prvom tjednu mjeseca studenog učenici Hrvatske nastave kroz Večer čitanja, na zanimljiv i poučan način, upoznali su se sa svojim pravima, tj. pravima djeteta.

Zahvaljujući edukativnoj i korisnoj temi I ja imam svoja prava, projekt Hrvatske nastave Večer čitanja, na nastavnim mjestima Zug, Menziken, EmmenbrückeRiffig i Luzern, realiziran je izrazito uspješno. U uvodnom dijelu večeri učenici su na radionicama, na vlastitom primjeru, osjetili koliko je teško biti nezaštićen i obespravljen član društva. Nakon uvodnog dijela razgovarali smo o dječjim pravima kao i o situacijama u kojima su navedena prava, nažalost, neostvarena. Osjećaj djeteta za nevolje i obespravljenost druge djece diljem svijeta, u ovom dijelu večeri, bio je u punom zamahu.

Uslijedio je čitački dio večeri. Čitajući zadane tekstove, učenici su nailazili na dijelove u kojima su dječja prava ugrožena, a nakon čitanja su objašnjavali koja od prethodno navedenih prava u pročitanim tekstovima nisu ostvarena. Večer je zaključena rečenicama s početka ovog članka, dodjelom pohvalnica za izražajno čitanje i zajedničkim fotografiranjem.

Na navedenim nastavnim mjestima večer nije bila natjecateljskog karaktera i svi su učenici, unatoč početnoj tremi, rado pristupili čitanju što je pravi dokaz da je čitanje vrijedno svakog poticanja.

Koliko je projekt uspješno realiziran potvrđuje i pitanje jedne učenice: „Učiteljice, molim Vas, možemo li opet na nastavi imati Večer čitanja?“.

Nadam se da će se naša Večer čitanja pretvoriti u dan čitanja, dan čitanja u mjesec ili godinu čitanja, a godina u život čitanja jer, parafrazirat ću Antoine de Saint-Exupérya i njegovog Malog princa i reći, samo se čitanjem dobro „vidi“.

Učiteljica HN Marta Obad

Večer čitanja s novom učiteljicom

U nastavnim mjestima Arbon, St. Gallen, Adliswil i Uzwil, gdje nastavu ima učiteljica Sanja Ižaković, i ove se godine održala Večer čitanja. Tema je bila „I mi imamo prava“, a naši mali čitači sjajno su obavili svoj posao. Naime, kod kuće su se marljivo pripremali i nekoliko puta pročitali tekstove koje im je učiteljica dala i upravo zbog truda i izvrsnog čitanja dobili su i pohvalnice!

Nakon toga kratko smo razgovarali o pravima koje imamo i svi smo zaključili da, osim prava da idemo u (hrvatsku) školu i učenja, itekako imamo pravo na igru i zato smo svi, ozarenog lica i s pohvalnicama u rukama radosno i zadovoljno otišli svojim kućama.

Učiteljica HN Sanja Ižaković

Večer čitanja 2019.

Villars-sur-Glane, Ženeva, Vevey, Naters i Yverdon-les-Bains

Večer čitanja sa zajedničkom temom „I mi imamo prava“ održali smo u tjednu između 4. i 8. studenog 2019. Tom prilikom učenici hrvatske dopunske škole u nastavnim mjestima Villars-sur-Glane, Ženeva, Vevey, Naters te Yverdon-les-Bains imali su priliku pokazati svoje umijeće izražajnog čitanja, ali i još više od toga, umijeće razboritog razmišljanja, snagu prijateljstva te suosjećanje prema njihovim vršnjacima.

Čitali su se različiti tekstovi u kojima se donosi problematika djeteta koje je ostalo bez osnovnih prava; prava na medicinsku pomoć, prava na sigurnost, prava na vlastito ime. Razgovaralo se i o djeci koja nemaju toplinu doma i roditeljskog zagrljaja i koja iznad svega trebaju razumijevanje i pomoć. Učenici su se prisjetili djevojčica i dječaka koje poznaju, za koje su čuli ili ih čak samo vidjeli na televiziji, a koji su ostali bez prava koja pripadaju svakom djetetu. Kako se svake godine u mjesecu studenom prisjećamo pada Vukovara i žrtve koju su podnijeli ne samo odrasli, već i djeca, odlučili smo svatko napisati jedno pisamce u kojemu ćemo sažeti svoje nade i želje za budućnost sve djece ovoga svijeta, kako one pogođene ratom, tako i one koja pate u svakodnevici. Na samom kraju učenicima su dodijeljene pohvalnice za sudjelovanje i izražajno čitanje koje će ih, nadam se, podsjećati na razgovor koji smo vodili te ohrabriti da uvijek iznova izraze snagu dječje ljubavi i suosjećanja.

Učiteljica HN Mirela Prokeš

Noć čitanja u Ticinu

Tjedan dana nakon Noći čitanja u švicarskoj školi, održala se Noć čitanja i u hrvatskoj školi u Ticinu na istu temu „I mi imamo prava“. Kao i dosadašnjih godina djeca i roditelji došli su u prostorije Hrvatskog kluba Ticino na još jedno druženje. Teta Vera iz Kluba pripremila je večeru za djecu i roditelje, a nakon toga roditelji su se povukli, a djeca i učiteljica ugasili svjetla, rasprostrli svoje dekice, jastučiće, zagrlili plišance i uz pomoć lampica i svjetiljki prionuli na čitanja. Kao zagrijavanje i uvod učenici su odigrali nekoliko igara iz kojih su naučili kako je teško biti sam i drugačiji te koliko je važno prihvaćati druge i pomoći im ako mogu. Stariji učenici pomagali su mlađima izgovoriti teže riječi, svijetlili su jedni drugima i tako odmah pokazali praktičnu primjenu naučenog. Svi sudionici dobili su pohvalnice za sudjelovanje i slatke poklone.

Učiteljica HN Ana Leko

Čitati je baš fora!

U Večeri čitanja smo ove godine imali prilike uživati u malo drugačijem izdanju nego do sada. Umjesto natjecanja u kojem smo birali i nagrađivali najbolje čitače u našem uredu u Dietikonu, Večer čitanja smo prenijeli u naše učionice i na taj ga način učinili dostupnim svim učenicima hrvatske nastave.

Večer smo započeli u veselom raspoloženju. Kroz različite igre i aktivnosti osjetili smo na svojoj koži kako je to biti drugačiji od drugih i s kojim se problemima svakodnevno susreću takva djeca. Temu ovogodišnje Večeri čitanja I mi imamo prava produbili smo kratkom prezentacijom o dječjim pravima a potom se bacili na čitanje tekstova o šegrtu Hlapiću i ulomaka iz Malog ratnog dnevnika. U zamračenoj prostoriji uz svjetlost božićnih svjećica i džepnih svjetiljki, papirnatih naočala za čitanje te udobnih jastučića i vreća za spavanje čitanje je dobilo jednu sasvim novu dimenziju. Nakratko smo zaronili u svijet mašte gdje smo se susreli s našim junacima i njihovim problemima, te sve to pokušali povezati sa stanjem u našoj školi i susjedstvu. Nakon podjele pohvalnica za izražajno čitanje druženje smo završili ukrašavanjem trodimenzionalnih golubica na čija smo krila napisali dječja prava i sve one pojmove koji su preduvjet za sretno i bezbrižno djetinjstvo.

Učiteljica HN Jelena Bušić

Čitanje i promišljanje

U nastavnim mjestima Aarau, Kappeli i Urdorf provedena je Večer čitanja početkom studenog. Ovogodišnja tema I mi imamo prava potaknula je učenike hrvatske nastave da razmisle o svojim pravima, ali i pravima djece cijeloga svijeta, te kroz radionice i aktivnosti osvijeste kakav je osjećaj biti uskraćen za prava. Čitajući ulomke hrvatskih lektirnih djela – Čudnovate zgode šegrta Hlapića i Filip, dječak bez imena, promišljali smo o kojim povrijeđenim pravima je riječ. Večer čitanja odvijala se tijekom nastave, ali u ugodnijem i ležernijem okruženju – čitajući uz čaj, na dekicama i jastucima u osvijetljenoj prostoriji. Nadamo se smo ostvarili dva glavna cilja ove aktivnosti – motivaciju za čitanjem na hrvatskom te promišljanje o pravima djece.

Učiteljica HN Jelena Deljak