U mjesecu u kojem obilježavamo Dan neovisnosti naše domovine učenici HN-a u Ticinu prisjetili su se hrvatske povijesti, prirodnih ljepota, izgleda hrvatske zastave i grba, ali i hrvatskih sportaša, pisaca, glumaca, pjevača, i svega onoga na što pomisle kada netko spomene Hrvatsku. Učenici iz Bellinzone i Massagna uspjeli su u rekordnom roku složiti „hrvatsku slagalicu“ od kolaža i dobiti oblik domovine kao ptice u letu.
Nismo zaboravili ni hrvatske sportaše, a neke od njih učenici su odglumili u razredu. Najpopularniji je bio Mario Mandžukić koji je odgovarao na pitanja učeniku-novinaru.
Nažalost, Mandžukić nam se nije pojavio u Luganu 14. 10. na prijateljskoj nogometnoj utakmici, ali zato su tu bili „Mini Vatreni“ koji su mladu švicarsku reprezentaciju pobijedili 2:0 i fotografirali se s učenicima hrvatske nastave.
I pisanom riječju sjetili smo se domovine, praznika provedenih na moru, baka i djedova, rođaka koji žive u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Evo što o Hrvatskoj kaže jedna osmašica.
Kada kažu Hrvatska, ja pomislim....
Kada kažu Hrvatska, ja pomislim najprije na more, na sunce koje zalazi i gasi se u moru ostavljajući mjesta mjesecu i zvijezdama. To je prvo na što pomislim jer svako ljeto, kad završi škola, idem s roditeljima i sestrom na more. Tamo uvijek nađem zabavu, odmor za živce, dobru ribu i divan pogled. Inače idemo na plažu od pijeska, gdje se sunčamo i plivamo. Nikad se ne znamo odlučiti između sunčanja i plivanja zato što nam vani postane pretoplo, a kada uđemo u vodu, poslije nekog vremena počnemo drhtati! Na putu prema moru, u autu, često spavamo, ali kada vidimo more, odmah moj tata kaže: „Evo nas, skoro ćemo stići, pogledajte – more!“
Kada kažu Hrvatska, osim na more, ja pomislim na put prema Crikvenici i na šetnje primorskim ulicama. Ali, Hrvatska nije samo more, Hrvatska su i brda od Zagreba do Bosne i Hercegovine, do mog sela Bosanska Mahala. Hrvatska su i rođaci koji žive u Zagrebu i Osijeku. Hrvatska je i hrvatski jezik. Njega učim da bih se mogla sporazumjeti s rođacima, ali i zato što je to moj jezik.
I na kraju, kad kažu Hrvatska, ja pomislim – moja druga domovina.
Ivana Tipura, 8. r., Massagno
Cialis může být získaná v různých zemích, a to není ohromující. Vše se dá vyložit. Téměř všechno. V zemi, jako je České má vysvětlení pro všechno, co se děje a vláda to ví.
