Ako želite da djeca budu pametna, čitajte im bajke. Ako želite da budu još pametnija, čitajte im još bajki. (A. Einstein)
Učenici iz Ascone u siječnju su se družili s Crvenkapicom, a učenici iz Lugana prošetali su Šumom Striborovom.
Prošlih smo se tjedana upoznali s pojmovima bajka, basna, priča, legenda. Budući da su mali Hrvati u Švicarskoj inače kreativni i praktični, odlučili smo ne samo pogledati i pročitati neke od najpoznatijih svjetskih i hrvatskih bajki, nego i napisati svoju bajku. Tako su učenici iz Ascone za početak stvaralački prepričali svima nam znanu Crvenkapicu dodajući u bajku novoga lika, mijenjajući elemente fabule i sl. Većina je učenika na satu sama dovršila ovaj zadatak, a kratak sadržaj ponešto izmijenjene Crvenkapice donosimo u učeničkoj verziji s tek nekoliko ispravljenih gramatičkih i pravopisnih pogrešaka.
Moja Crvenkapica
Bila jednom jedna djevojčica koju su zvali Crvenkapica jer je uvijek nosila crvenu kapicu.
Jednog dana mama reče: „Crvenkapice, pođi do pastira, odnesi mu kolačiće i sok od jabuke. Pastir ne može izaći iz štale zato što ima jedan zločesti kralj što želi ubiti pastira jer je kraljevna zaljubljena u njega. Pođi kroz selo, a ne kroz šume jer bi te kralj ili njegove sluge mogle slijediti. Idi i pazi!“
Crvenkapica krene pjevušeći i ne obraćajući pažnju na to slijedi li je itko. Na kraju sela sjeti se što joj majka reče, okrene se da vidi prati li je tko i opazi iza sebe kralja. Toliko se uplašila da je počela trčati tako brzo da je kralj nije uspio stići. Kad je došla blizu štale, okrene se, a od kralja ni traga ni glasa. Polako uđe u štalu pastiru. Iz košarice izvadi kolačiće i sok i da ih pastiru. Kralj nije nikad otkrio gdje živi pastir tako da su svi do kraja života živjeli sretno.
Anna Anđelić, 6. r., Ascona
Moja Crvenkapica
Bila je jednom jedna djevojčica koja je nosila uvijek kapicu crvene boje i onda su je prozvali Crvenkapica.
Jednog dana Crvenkapica je otišla kod strine i, dok je išla, vidjela je lava. Lav ju je pitao: „Gdje ideš, djevojčice?“ A ona mu je odgovorila: „Mama mi je rekla da ne razgovarama s nepoznatima!“ A onda je on rekao: „Ja nisam nepoznat i zločest, ja sam dobar. Znaš, dok si ti bila mala, ja sam te čuvao.“ „Nisam znala! Jesi li ti ono htio da ti kažem gdje idem?“ „Jesam, jesam!“ Onu mu odgovori: „Idem posjetiti strinu koja je bolesna.“ Pa lav kaže: „Znaš, ja znam kako možeš stići brže.“ Lav je rekao Crvenkapici kako stići brže, ali nije bilo tako. On je krenuo kraćim putem, a Crvenkapica dužim! Kad je lav došao, pojeo je strinu i obukao njezinu odjeću. Crvenkapica je pokucala i ušla. Lav ju je pojeo i onda zaspao. Ali, tuda je prolazio lovac i, kad je čuo da netko jako hrče, ušao je u kuću i vidio lava s ogromnim stomakom! Začas ga je rasporio i izvadio Crvenkapicu i strinu.
Elena Majić, 4. r., Ascona
Moja Crvenkapica
Bila jednom jedna djevojčica, zvala se Crvenkapica. Jednom je trebala ići kod bake, ali nije otišla jer se bojala vuka koji je opasan. I djevojčica je odlučila otići u grad, ali... eto vuka u gradu! Crvenkapica se sva stresla. Kad je krenula kući, vuk ju je odveo i zarobio na dva dana. Odlučio je pojesti Crvenkapicu, a lovac baš prolazio kraj vukove kuće i čuo da vuk želi pojesti djevojčicu. Uletio je u kuću i ubio vuka.
Paulo Radman, 6. r., Ascona
Moja Crvenkapica
Bila jednom jedna curica, zvala se Crvenkapica. Jednog dana majka joj je rekla: „Crvenkapice, baka je bolesna, odnesi joj malo ovog kruha i kolačića!“ „Može!“ odogovori Crvenkapica. Crvenkapica ode baki, ali bake nije bilo u kući. Crvenkapica se sjeti da tu živi jedan strašni vuk. Odmah je vuk izletio i pojeo Crvenkapicu. Zatim je zaspao. A baka je izletila, spasila Crvenkapicu i bacila vuka u bunar! I otad nisu vidjeli vuka.
Marko Anđelić, 5. r., Ascona
I dok su učenici iz Ascone obrađivali jednu od najpoznatijih svjetskih bajki, u Massagnu, dijelu Lugana, čitali smo i gledali vjerojatno najpoznatiju i najljepšu hrvatsku bajku. Šumu Striborovu napisala je Ivana Brlić Mažuranić u čiju čast je u prosincu prošle godine u Ogulinu otvoren centar za posjetitelje Ivanina kuća bajki. U nadi da će jednom posjetiti ovu čudesnu kuću, Stefani Kozina, sedmašica iz Massagna, naslikala je nekoliko prizora iz bajke, a šestašica Martina Mihaljević naslikala je staricu na ledu kojoj pomaže galeb bacivši joj ribu za ženu-guju.
Kako su i sami učenici primijetili, bajke nam razvijaju maštu, ali ma koliko god da nam se nestvarnima činile, često nas uče nečemu što možemo primijeniti i u vlastitu životu. Dvije spomenute bajke naučile su nas da ne smijemo biti lakovjerni i naivni poput mladića iz bajke Ivane Brlić Mažuranić ili poput Crvenkapice. Isto tako, naučili smo da starije treba poštivati i o njima se brinuti, onako kako se brinula Crvenkapica o baki, a kako će se na kraju sin iz Šume Striborove brinuti o mudroj i dobroj majci.
Cialis mohou být získány v různých zemích, a to není úžasný. Vše se dá vyložit. Téměř všechny. V zemi, jako je České má vysvětlení pro vše, co se děje a vláda to ví.
