Učenici hrvatske nastave iz Chura, Sargansa, Buchsa (SG), Birra i Spreitenbacha tijekom cijele školske godine marljivo pišu sastavke i doživljaje na različite teme. Kako je školski časopis premalen da se u njega uvrste svi radovi, odlučili smo napraviti online zbirku literarnih radova i podijeliti s vama naše zgode i događaje. O čemu smo pisali? O svemu pomalo,  što možete pročitati u nastavku.

O PRIJATELJIMA

Moja najbolja prijateljica se zove Noemi i ima 10 godina. Ide u četvrti razred. Ona ima smeđu kosu i smeđe oči. Često igramo igrice na kompjuteru. Noemi voli lazanje i vožnju na romobilu. Zajedno idemo van ili se igramo u kući. Ponekad idemo do Migrosa kupiti nešto za 2 franka. Noemi se prema drugima dobro ponaša. Ja nju jako volim jer se lijepo slažemo.

Robert Marić, 3.r., Chur

Moja najbolja prijateljica zove se Anna. Ima kratku plavu kosu, smeđe oči i velika usta. Uvijek nosi naušnice. Anna je smiješna i često se smije. Najbolja mi je prijateljica, ali se ponekad zna i naljutiti. Veseli je kada je u Hrvatskoj te kada smo zajedno. Ona je dobra prijateljica i učenica. Prema drugima se lijepo odnosi, razgovara s njima i pomaže im. Njezini hobiji su plesanje i odbojka.

Annu sam upoznala u hrvatskoj školi i otada smo najbolje prijateljice. Ja nju jako volim.

Iva Matanović, 7.r., Buchs (SG)

Moja najbolja prijateljica zove se Iva. Ima plavu kosu i plave oči. Dobro joj ide u školi. Iva je smiješna i puno se smije. Uvijek nađe nove prijatelje. Dolazi iz Osijeka i obožava čokoladu. Jako je draga prema drugima i raduje se kad joj dođem u posjet.

Anna Bagarić, 7.r., Buchs (SG)

O BAKI

Moja baka se zove Mara Matanović i živi u Uljaniku. Njezina je kosa crvena,a oči smeđe. Mala je i ima malen trbuščić. Moja baka zna skoro sve: kuhati, igrati nogomet i jako voli svoj vrt. Ona je superbaka.

Josipa, Iva, Veronika, Samuel i ja uvijek igramo s njom domino i zato je ona najbolja baka na svijetu.

Sara Sokoli, 6.r., Buchs (SG)

O NOGOMETU

Kad odrastem hoću biti nogometaš zato što volim igrati nogomet. To je najpopularniji sport na svijetu. Želim igrati u velikom europskom klubu kao što su Barcelona, Real Madrid, Bayern München, Juventus ili Dortmund. Pred punim stadionima igrao bih s najboljim igračima svijeta i branio njihove udarce na gol. San mi je braniti za hrvatsku reprezentaciju i s njom postati prvak svijeta.

Luka Krmpotić, 3.r., Spreitenbach

O PRINCEZI I JEDNOROGU

Nekoć davno u velikom dvorcu, živjeli su princ i princeza. Jednog dana odlučili su napraviti bal. Pozvali su cijeli grad na proslavu, osim vještice zato jer je ona pretvorila kralja u crvenu žabu. Vještica se pojavila na balu prerušena u lijepu princezu. Dala je princu čarobni napitak koji su zajedno popili. Tada se ona pretvorila u pravu sebe i otela princa koji je postao plavom žabom.  Okrenula se prema uzvanicima, zlobno se nasmijala i nestala. U vještičinom dvorcu, princ je vidio svog oca, kralja.

Princeza je bila jako zabrinuta te je otišla do svog jednoroga i odletjela do vještičinog dvorca. Spasila je princa i kralja tako da je jednorog kihnuo te se čarobni prah iz njegova nosa prosuo po žabama koje su ponovo postale ono što su i bile. Svi zajedno su se vratili u svoj dvorac te još i danas tamo žive.

Danijela Kutleša, 6.r., Lorena Čačija, 8.r., Ante Kutleša, 8.r., Lucija Vrban, 8.r., Chur

O ROĐENDANSKOJ PROSLAVI

Na svoj rođendan ustala sam ranije nego inače. Otišla sam u kupaonu i počela se spremati. Počešljala sam kosu i svezala je u rep. Nakon toga sam sišla u kuhinju te pomogla mami u pripremi hrane. Pripremile smo „mezu“ za proslavu. Nedugo zatim, stigli su i prvi gosti, a cijela soba se uskoro popunila. Sjedili smo za stolom, jeli i razgovarali. Oko sedam sati gosti su počeli odlaziti te su do osam već svi otišli. Na kraju dana sam od zabave i umora brzo zaspala.

Jana Tipura, 8.r., Sargans

O BOŽIĆU

Božić je za mene slavlje ljubavi kada smo sa svojim najdražima. Obitelj, prijatelji, kućni ljubimac, sve što volim, sa mnom  je na taj dan. Tada se svi u obitelji darujemo, ali također poklonimo sitnicu i prijateljima. Nikad ne bih sama slavila Božić jer to ne ide bez najmilijih. Božić je nešto više od provođenja vremena s obitelji, prijateljima i darivanja, Božić je čarolija. U božićno vrijeme pomiruju se posvađani, to je samo jedan od mnogih razloga zašto volim taj blagdan. Nekoliko dana kasnije, moji stričevi slave rođendan pa smo ponovo svi na okupu. Božić nije potpun, ako se ne ide u crkvu. Tamo svi ljudi pjevaju što je jako lijepo te nikad nije isto.

Sve što mogu reći je da je Božić najljepše vrijeme u godini.

Marina Nikolić, 8.r., Buchs (SG)

Božić je u našoj obitelji jako bitan. Svake godine tada pečemo kolače i kitimo bor. U vrijeme adventa svaku nedjelju palimo svijeće i otvaramo poklone na adventskom kalendaru. Većinom su to čokoladice i sitnice. Ove godine u mom kalendaru ima različitih čajeva, a kalendar mog brata Marka pun je čokolada. Kalendare je napravila moja mama Mirela. Za Božić se pripremamo i tako da pečemo puno vrsta kolača.

Jako se veselim Božiću i zajedničkom druženju.

Lorena Čačija, 8.r., Chur

O ŽIVOTINJAMA

Moja medvjedica zvala se Maja. Odrasla sam s njom. Kad sam bila mala, ona je bila beba. Djed ju je našao malenu u šumi u Bosni. Stavili smo je u ogroman kavez i hranili je. Nisam ju mogla maziti, ali sam rado pričala s njom. Imala je smeđe krzno i oštre zubiće. Kad sam odlazila u Švicarsku, uvijek sam se radovala što ću se vratiti natrag k svojoj medvjedici. Djed ju je hranio kada mene nije bilo. Nažalost, jednog dana djed je doživio nesreću i više nije mogao hraniti Maju. Uginula je od gladi. Bila sam tada jako tužna te se još uvijek ražalostim kad je se sjetim. Volim te Majo.

Lora Babić, 8.r.,Birr

Moja stara susjeda imala je papagaja. Čuvala me kad sam bila mala dok su mi roditelji bili na poslu. Svako jutro sam išla k njoj te sam joj pomagala očistiti papagajevu krletku, zajedno smo ga hranile i mijenjale mu vodu. Zvao se Điđi i imao je perje zelene i žute boje. Susjeda ga je znala pustiti da leti po kući i vani. Uvijek se vratio natrag. Điđi je jedna od prvih životinja s kojom sam se povezala, ali otkad smo se preselili prije sedam godina, nisam ga vidjela. Danas ga više nema, no često ga se sjetim i mislim da će tako dugo ostati.

Natalia Kvesić, 8.r., Birr

O DOMOVINI

Moja domovina je Hrvatska zato što su mi tamo korijeni i moji roditelji dolaze iz Hrvatske. Volim ići u Hrvatsku jer mi je obitelj tamo. Kada sam u domovini, volim ići na more, posjećivati djeda i baku i rodbinu, igrati se s njima. Volim biti u Hrvatskoj jer se tada dobro osjećam.  Prema svojoj domovini imam velike osjećaje. Volim Hrvatsku!

Ana Starčević, 7.r., Sargans

Meni domovina jako puno znači. Uvijek kada sam domovini, jako sam sretna. Volim ići u domovinu jer mi je tamo obitelj, starija sestra Anela, pas i mačka. Ponekad prespavam kod sestre. Također se volim igrati sa susjedom Ivanom i psom. Sviđa mi se što je u domovini uvijek netko s nama te možemo biti duže budni.

Ema Tipura, 4.r., Sargans

O ZAPOVIJEDIMA

Danas kad sam nakon škole došao kući, ponovo je sve počelo. Mama mi je rekla: „Ne ulazi s patikama u stan!“ Zatim je došao tata i rekao: „Idi u podrum po mlijeko! Uzmi vodu i sok, nemoj ništa zaboraviti!“ Kada sam se vratio, eto brata s njegovim zapovijedima: „Natoči mi vodu! Ne previše.“ Tada dođe i sestra sa svojim naredbama: „Izlazi iz moje sobe! Iznesi smeće! Ja se prva tuširam!“

Iako mi ponekad svi u obitelji zapovijedaju i naređuju, jako se dobro slažemo i volimo.

Marin Marojević, 7.r., Chur

Došla sam kući poslije škole i čim sam otvorila vrata, mama je vikala: „ Ne ulazi s cipelama u kuću, počistila sam sve! Stavi ih van!“ Tata je stajao iza nje i vikao: „Donesi mlijeko iz podruma!“ Otišla sam u podrum i zatvorila vrata, kad je mama ponovno glasno rekla: „ Ne lupaj vratima!“

Lea Mišukić, 7.r., Chur