Iza nas su vrlo turbulentni dani, sada već tjedni Korona vremena, mnogo se toga u našim životima promijenilo, vrijeme je to velikih emocija, a najčešće su iščekivanje, strah, panika, zabrinutost. No, ja vjerujem da u svakom zlu ima i nečeg dobrog. Upravo ova iskušenja bude u nama one najveće vrijednosti: plemenitost, suosjećanje, pomaganje, solidarnost, zajedništvo u teškim trenucima. Podsjeća nas da smo svi na početku i na kraju svih situacija, samo ljudi koji imaju potrebu za druženjem, ljubavlju, toplinom, osjećajem pripadnosti nekome i nečemu.
Život je vrlo krhak, treba ga više voljeti i cijeniti. Na nama je hoćemo li ga proživjeti uobičajeno, prosječno, ili ćemo ga oplemeniti na svoj način, učiniti ga posebnim za sebe, ali i za druge. Na nama je hoćemo li prihvatiti u potpunosti sebe takvima kakvi jesmo, hoćemo li prihvatiti druge takvima kakvi jesu. Upravo smo te i mnoge druge poruke dobivali prije nekoliko tjedana od jedne vrlo simpatične i drage gošće, koja je upravo zbog tih lijepih poruka došla iz Zagreba u Švicarsku. Riječ je o našoj ranije najavljivanoj književnici Snježani Babić Višnjić.
11. ožujka hrabro je doputovala u Zürich u kojem je već dobro vladao zloglasni virus, jer želja za prenošenjem tih jednostavnih, a tako važnih životnih poruka, učenicima Hrvatske nastave u Švicarskoj, ali i svima nama odraslima, bila je jača od straha od prijeteće bolesti.
Tako su od 11. do 13. ožujka održana 4 književna susreta na kojima je sudjelovalo ukupno oko 120 učenika i roditelja. Prvi je bio u školi Emmenbrücke Riffig, u kojem je književnicu i koordinatoricu dočekala učiteljica Marta s prekrasno uređenom učionicom i odlično pripremljenim učenicima, koji su već dosta toga znali o poznatoj zbirci Šešir od snova. U vrlo ugodnoj atmosferi učenici i roditelji čuli su cijelo bogatstvo lijepih hrvatskih riječi, ideja, razmišljanja, poruka i pouka.
Nakon prvog i vrlo uspješnog druženja, put nas je vodio u Basel. U prekrasnom prostoru Jukibu knjižnice, prostoru idealnom upravo za takva događanja, dočekalo nas je mnoštvo mlađih učenika i njihovih roditelja. U jednom vrlo interaktivnom susretu koji je bio obogaćen mnogim pričicama malih kreativaca, najviše o čokoladi, naša je književnica pronašla novi način da svima približi svoj rad, svoje priče i poruke koje su u njima vješto sakrivene, a opet prepoznatljive. Susret je završio u vrlo ugodnoj atmosferi i u pravoj navali na kupovinu knjiga, za koje je jedan avionski kofer bio premalen. Bio je to pravi znak koliko svima nedostaje ta lijepa hrvatska književna riječ. Susret u Baselu bio je specifičniji od ostalih, jer je bio u to vrijeme među vodećim područjima po oboljelima, jer je učiteljica Andrijana koja je osmislila, najavila i organizirala cijeli susret, tih dana završila na bolovanju, jer su roditelji, unatoč svemu, željeli da se susret održi, jer je posjećenost toj lijepoj večeri, unatoč svemu, bila dobra. Mislim da to dovoljno govori o želji za lijepom hrvatskom riječju.
U četvrtak, 12.3., književnicu je ugostila učiteljica Tamara u školi u Rapperswilu. U vrlo lijepo uređenoj učionici dočekalo nas je pravo proljeće, a isto takva je bila i publika, koja je vrlo pažljivo upijala svaku književničinu riječ i sa zanimanjem gledala svaku novu knjigu koju je književnica uzela u ruku. Bila je tu i jedna jezikolomka, ali nitko nije slomio jezik, kad je trebalo izgovoriti "straničnik". Nije baš lako, ali ako je nagrada za točan izgovor, jedan stvaran straničnik koji se može staviti u omiljenu knjigu, onda je jezik vrlo vrijedan i izgovara sve što treba.
I posljednji u nizu susreta, održan je vrlo znakovitog dana, u petak, 13. ožujka u večernjim satima, u uredu Hrvatske nastave u Dietikonu. Tog je popodneva na nivou cijele Švicarske donesena odluka da se prekida sva nastava i druge školske aktivnosti zbog pandemije korona virusa, ali to nije spriječilo više od 30 učenika i njihovih roditelja da dođu u naš ured i obogate se na poseban način, hrvatskom književnom riječju naše gošće Snježane.
S obziroma na zaista specifične uvjete održavanja ovih susreta i dobru posjećenost usprkos tim uvjetima, još smo više ponosni što smo ih uspjeli realizirati.
Ovim putem zahvaljujem našoj dragoj gošći na hrabrom dolasku i strpljenju u samoizolaciji kojoj je bila podvrgnuta po povratku iz Švicarske.
Zahvaljujem svim roditeljima i učenicima koji su se odazvali susretu. Posebno zahvaljujem mamama koje su omogućile samu realizaciju susreta u Baselu, gospođama Anici Levaković, Miji Raič i Ingi Radoš. Zahvaljujem učiteljicama Marti Obad i Tamari Vadlja na vrlo lijepoj pripremi susreta, kao i Boženi Alebić i Jeleni Bušić na pomoći oko organizacije susreta u uredu.
Najviše zahvaljujem Upravnom odboru Udruge roditelja, koji je u potpunosti financijski podržao održavanje ovih susreta, kojih ćemo se posebno sjećati kao jednog lijepog događanja Hrvatske nastave u Švicarskoj iz ružnog Korona vremena.
Pretpostavljam da će mnogi učenici nakon ovih susreta posegnuti za pričama iz zbirke Šešir od snova i da će im one pomoći u ostvarenju, rješavanju ili objašnjenju njihovih različitih dječjih snova, kao što je gospođa Snježana Babić Višnjić naglašavala na svojim nastupima.
A nas odrasle posebno su zainteresirale Kocke od maka, neke više u doslovnom smislu i obliku ukusnog kolača, a neke u onom metaforičkom, kroz poruku da uvelike o nama ovisi kakav ćemo život proživjeti, uobičajen, onako kako od nas očekuje sredina, ili ćemo ga oplemeniti, obogatiti i ispuniti na svoj, jedinstven način.
Basel:
Dietikon:
Emmenbrücke:
Rapperswil:
