RSS

Autor: Darija Matijašević

 

Približio se kraj još jednoj školskoj godini. Naučili smo koliko smo trebali, zapečatili znanje izvrsnim ocjenama, spakirali stvari i sad sjedimo na koferima željno iščekujući da mama i tata kažu da uđemo u auto i krenemo putem domovine. Ako nešto i zaboravimo, nema veze, ljeto je počelo i tko može biti hladne glave kad nas zove miris mora, pršuta i lubenice.

Kao i svake godine prisjetit ćemo se događanja koja su iza nas. Na početku smo zaspisali svoje želje i ciljeve za ovu školsku godinu i sada vidjeli koliko smo napredovali  ostvarujući te ciljeve, izradili smo svoj hrvatski rječnik, gledali Šegrta Hlapića, crtali nacionalne parkove, upoznali hrvatske dvorce, razgovarali o tradicionalnim motivima hrvatskog folklora, naučili sve o grbu Republike Hrvatske i domovinskom ratu, prevodili hrvatsku i švicarsku himnu, vježbali pisanje riječi s glasovima č, ć, š, ž, dž, đ, padeže, predstavili se na interkulturalnom susretu u Buchsu GrenzenLos sa sportskim turizmom u Hrvatskoj, išli na izlet u München i Europa-Park, pisali, pisali i puno napisali o Hrvatskoj, Švicarskoj i raznim životnim temama. Također, učenici su prije tri godine pisali sami sebi pisma o životu koji zamišljaju za deset godina. Nismo čekali toliko dugo, već sada poslali i uvidjeli koliko se promijeni u tako kratkom vremenu. Pisali su pisma i vršnjacima u Sjedinjenim Američkim Državama koji također pohađaju hrvatsku nastavu. Na kraju smo imali kviz znanja o Hrvatskoj, a najbolji su nagrađeni knjigama i slatkišima.

Jedna od tema eseja na kraju školske godine bila je i Čemu hrvatska škola, pa neka vam riječi učenice Nikoline iz Buchsa budu povod i motivacija za pohađanje hrvatske nastave:

„Zašto idem u hrvatsku školu? Zato što želim više naučiti o Hrvatskoj. Volim čuti o povijesti, što se prije događalo i još mnogo toga. Kad idem u hrvatsku školu osjećam se kao da mi je dio domovine u Švicarskoj. Bez hrvatske škole ne bi znala o domovinskom ratu: što se dogodilo, kada, kako, zašto... ili o parkovima u Hrvatskoj. Mnogo toga možemo naučiti. Što naravno ne smijemo zaboraviti je pravopis i gramatika, to meni baš i ne ide ali naučit ću još, to vam garantiram. U hrvatskoj školi upoznala sam mnogo novih prijateljica s kojima se danas dan puno družim. Meni škola počinje u 15 sati i traje do 16.30 sati. Obožavam hrvatsku školu jako. Priredbe naravno isto imamo! Svake godine imamo za Majčin dan i za Božić. Recitiramo, pjevamo, glumimo, ... a poslije priredbe dobivamo besplatno jelo. Hrvatska škola je puna iznenađenja. Hrvatski jezik mnogo mi znači! Volim ići u Hrvatsku da vidim svoju svojtu. Volim taj hrvatski zrak, zrak slobode. Ne znam što bi radila ako ne bi bilo hrvatske škole. Ne bi znala ništa o Hrvatskoj, ni pravopis. U hrvatskoj školi naravno ima ispita, ima čitanje..., ali zabavljamo se jako, smijemo, ludujemo, zanimljivo je i nikad nam nije dosadno. Možda samo kada radimo gramatiku, ali i to je dio škole. Što sam zaboravila reći je da i u hrvatskoj školi pravimo izlete. Na primjer: Europa-Park, Gardaland, Mirabilandia i sada München, kojem smo se posebno veselili jer nije zabavni park već shopping, kupanje, muzeji i još mnogo toga. Preporučavam hrvatsku školu svima koji žele naučiti o Hrvatskoj, o pravopisu. Zahvalna sam što imamo super učiteljicu. I naravno da znam najljepši jezik. To je sve!“

Kao što vidite, jezik, kultura, povijest, tradicija i običaji, obitelj i dragi vam ljudi i mjesta ono su što čini vaš identitet.  To je vaše bogatstvo. Čuvajte i njegujte vezu s domovinom kroz hrvatsku nastavu, druženja, razgovor, čitanja, sport, pjesmu i ples. Zapamtite da se razvijamo i afirmiramo kroz svoje kulturno nasljeđe i stečena znanja, a više nego bilo tko imate priliku kombinirati najbolje od Hrvatske i Švicarske. I, zato, ne propustite to iskoristiti.

Hvala na svemu!

Učiteljica Darija Matijašević

 

 

 
 
Powered by Phoca Gallery