Autor: Maja Crnjac

Učenici Hrvatske nastave u Pfäffikonu i Rapperswilu upoznali su se s klapskim pjevanjem koje se nalazi od prosinca 2012. godine na Popisu nematerijalne kulturne baštine u Europi (UNESCO). Klapsko pjevanje jedno je od simbola Dalmacije i nastalo je iz tradicijskog dalmatinskog pjevanja. Klapa se sastoji od više pjevača (od 5 do 8) koji pjevaju u četiri glasa. Prije modernizacije pjevači klape su pjevali isključivo spontano, tehnikom „pjevanje na uho“ ili po sluhu.

U vrijeme 19. stoljeća u dalmatinskim gradovima i mjestima organiziraju se crkveni i svjetovni pjevački zborovi i pjevačke družine (glazbena djelatnost Hrvatskog narodnog preporoda) koji preuzimaju termin klapa. U dalmatinskom dijalektu klapa znači društvo ili grupa.

Danas se govori o tri modela klape: tradicijskoj (pučkoj) klapi, festivalskoj i današnjoj modernoj klapi. Tradicijska klapa bila je neformalna skupina pjevača koji su povremeno pjevali i u raznim prilikama, u konobama, pijacima, u pauzama tijekom poslova. Pjevali su najčešće ljubavne pjesme voljenoj djevojci. Na oblikovanje dalmatinske klapske pjesme utjecaj je imalo liturgijsko pjevanje, crkveno pučko pjevanje, glagoljaško, zapadnoeuropska melodika (talijanska, starogradska pjesma). Tradicijska klapa živjela je u gradovima srednje Dalmacije i manjoj mjeri sjeverne i južne sve do druge polovice 20. stoljeća. Sredinom 1960-ih skupina glazbenih entuzijasta prepoznala je klapsko pjevanje kao izumiruću tradiciju i stoga je osnovala Omiški festival sa ciljem zaštite i obnove klapsko pjevanja. Omiški festival od svoga je osnutka 1967. godine inicirao nastanak mnogih klapa. Tako je početkom 1960-ih registrirano 15-ak organiziranih klapa, a krajem 1980-ih ima ih više od 200, dok je danas više od 400 registriranih klapa. Festivalska i moderna klapa koristi i druge stilove vokalnog glazbovanja, tako je u pozadini prisutna mandolina i gitara. Tijekom 1990-ih klapsko pjevanje je izrazito popularno, omasovilo se, prešlo regionalne granice. Klape se formiraju i u dijaspori među hrvatskim iseljenicima. Isto tako, organizirano je i žensko klapsko pjevanje koje je nastajalo tijekom 1970-ih, 1980-ih i 1990-ih. Nije na odmet spomenuti kako se formirala klapa Samoana u Novom Zelandu čiji su članovi ne Hrvati, već novozelandski domorodci Maori i Samoanci.

Učenici su napravili plakate o klapskom pjevanju, poslušali smo najpoznatije klapske pjesme, objasnili smo dijalektalne riječi koje se pojavljuju u pjesmama i birali smo najljepšu. Zbrojili smo glasove i izbor je pao na pjesmu Vilo moja.

Iskoristili smo priliku i razgovarali o Dalmaciji, dalmatinskom temperamentu i stilu života. Upravo to strane goste i turiste najviše privlači kada posjete našu obalu. Sviđa im se dovikivanje, vesela cika po našim ulicama, ćakula uz kavu, marenda na otvorenom, spontane fešte. Odmor se čini turistima kao da traje 365 dana u godini na dalmatinskoj obali. Pokušali smo u našim crtežima prenijeti kulturu i stil života naših Dalmatinaca.