Učenici Hrvatske nastave u školi Friesenberg-Zürich obilježili su svojim radovima dva aktualna blagdana: Svi sveti i Dušni dan. Obrađivali smo prigodne pjesme naših poznatih pjesnika i ilustrirali ih.
Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.
Prošlost, sadašnjost i budućnost - ove tri stvarnosti prožimaju naše ljudsko iskustvo vremena i povijesti. Prošlost je nepovratna, sadašnjost nam izmiče između prstiju, budućnost nedogledno otvorena. Cjelini života pripadaju sva tri vremena. Sjećanja na one koji su otišli s ovoga svijeta i misao na neupitnu isto takovu stvarnost za svakoga od nas živućega, stavlja uvijek iznova postavljano pitanje: čemu i što je naša egzistencija?
Svaki dan više ujedno je jedan dan manje. Umire djetinjstvo i rađa se mladost; umire mladost i dolazi starost.
Dan svih svetih kao i Dušni dan trebali bi nas podsjetiti da jedanput propušteno ne da se više nadoknaditi. Prilika je prokockana, slavlje propušteno, vrata zaključana. Svjetiljka života ne gori vječno, moram se pobrinuti za ulje dobrih djela.
|
Smrt moje bake
Već se krila u dvorištu bude.
I navrh lipe sja vlažno list.
Negdje škrinuše mala vrata.
I uzduh je tako modar i čist.
Već je iz štale Biserka sama
Izašla i čeka, zabrinuta,
Na korake dobre muzilje svoje.
I bujnost rosnu poljskih puta.
I kvočka je izašla s pilićima,
Ali u dvorištu nema zrnja.
I pas, kao zaboravljen gost,
Pod prozorom kuhinje čeka na kost.
I kočijaš je već ustao stari.
Tražeći uzde, on još drijema.
Čuje se kako konje timari
I gunđa što još doručka nema.
Najzad je pijevac pod prozor prišo
I kukuriknuo iz snažnih grudi:
Triput krikno, triput zavikno,
Al se baka moja ne budi.
Nikola Šop
|
Dušni dan
Nema više
Stare,
Drage sreće
Kao da šapuću
Upaljene
Svijeće.
Večeras ih
Na groblju
Na tisuće ima
I puno toga
Govore
Nama svima.
Svi se plamičci svijeća
Amo-tamo
Njišu
I titrajem svojim
Prošli život pišu.
Milan Radić
|
Suza za Dušni dan
Svaka je
Čista
I blista.
Pada
Iz oka
Bez skoka.
Brzo se
Suši,
Ali dugo
Ostaje
U duši.
Milan Radić
|
|
Utjeha kose
A.G.Matoš |
Krizanteme
Pripremale se
još od ljeta
I rane jeseni
Do jeseni kasne,
A onda u blagoj
Maglenoj sjeni
Rastvorile se
U cvjetove krasne:
Grude zlatne i žute
I snježnobijele.
Sjetne i nevesele
Dan je Svih svetih
I mrtvih.
Sa živima zajedno dijele
Sva druga sjećanja,
Tuge nijeme
Rascvale krizanteme.
Vera Zemunić
|
Izbornik
