Poštovani članovi i članice Udruge roditelja,
iznimno nam je zadovoljstvo najaviti vam kako je netom započeta školska godina 2020./2021. u stvari jubilarna trideseta godišnjica od osnutka Hrvatske dopunske škole u Švicarskoj.
Puno se doga dogodilo u ovih proteklih 30 godina! Kad bi se malo osvrnuli i pogledali ovo vrijeme iza nas, zasigurno bi utvrdili da je, osim redovitog upijanja znanja i hrvatske riječi u učionicama, bilo i nebrojeno mnogo događanja, susreta, sastanaka, igraonica, kazališnih predstava, izleta... Ukratko, bilo je nezaboravnih i lijepih trenutaka! Danas, 30 godina kasnije, još uvijek smo tu!
Vjerujem da se svatko od nekadašnjih učenika Hrvatske nastave u Švicarskoj, čitajući ove retke, u mislima spontano vratio u te posebne školske dane. Zasigurno se nekom od vas pojavio i blagi, sjetni osmijeh na licu...Da, prošlo je tridest godina kako njegujemo hrvatsku riječ ovdje, u tuđini i, bez lažne skromnosti, trebali bi reći: "Ponosni smo na to!".
12. rujna ove godine trebali smo svečano proslaviti tridesetu obljetnicu naše Hrvatske dopunske škole u Švicarskoj. No nažalost, uslijed svima dobro poznatih pandemijskih okolnosti, morali smo proslavu odgoditi za neka bolja vremena. Ipak, u nama i dalje tinja nada da ćemo u skoro vrijeme moći ostvariti ono što smo već velikim dijelom bili pripremili.
Do tog trenutka, neka nam prelijepa pjesma našeg dragog fra Karla Lovrića, koju je napisao povodom 30. obljetnice Hrvatske dopunske škole, bude uvod u novu jubilarnu tridesetu školsku godinu. Neka nam je svima sretna trideseta godišnjica Hrvatske dopunske škole u Švicarskoj!
Hrvatska dopunska škola u Švicarskoj
Već jubilej pred vratima stoji,
Vi pitate: Što se slavi, koji?
Onaj škole u Švicarskoj naše,
30 ljeta obljetnici paše.
U Genevi Babić prvi poče,
Svi Hrvati u tu školu hoće.
Malo djece, al’ veselo uče
Što ne čuju baš uvijek kod kuće.
Onda Zürich uz pomoć Misije
I natječaj važni raspisuje.
Učitelja potrebno je školi,
Nek se vidi tko Hrvatsku voli.
Javilo se učitelja više,
Svatko od njih po hrvatski diše.
Prostor našli u Sumatrastrasse,
Tu je škola katolička, zna se.
Zauzeta, al subotom nije,
Odmah počet… bolje je što prije.
Kakvo slavlje roditelja biše,
Svako malo, djece bilo više.
Ne pita se, kolika je cijena
Važno im je, stigla je promjena.
Nije puna, al’ će brzo stići.
Hrvatsku će na prijestolje dići.
Franjo Tuđman i ekipa uža.
Za nas vani pauza je duža.
Već u siječnju Vatikan se javi,
Sad Hrvatska punim gasom slavi.
A Pavletić pismeno se javlja,
Legalni ste, i pečat svoj stavlja.
Ubrzo se osnivaju nove,
Svatko svakog potiče i zove.
Nakon dvije, tri godine… više,
Dvje tisuće Škola brojke piše.
To su dani zbilja za anale.
Svaki Hrvat tražio kanale
Da pomogne, da još bolje bude,
A stranci se Hrvatima čude.
Domoljubi, premca nema njima,
Mogu biti uzor i drugima.
Školski odbor, volonteri bili,
Mnogo dobra Školi učinili.
Koordinatorice su bile
Grana, Stanka, i pojavom mile.
Kad Konzulat u Zürichu poče,
Ambasadu već u Bernu hoće.
Putovnica kakvu vrijednost ima,
Hrvatstva je simbol sada svima.
Fra Karlo Lovrić, Međugorje, 26. travnja 2020.
(Pjesmu nam je ljubazno ustupila gđa Ruža Studer- Babić s portala Moja domovina.)
Denis Blažak
Predsjednik Udruge roditelja Hrvatske dopunske škole u Švicarskoj
