Vrijeme društvenih mreža i mobitela bacilo je u zaborav najvažniji, najljepši i najtajnovitiji način komunikacije, pisanje pisma. Živa riječ na papiru koji ima tragove razmrljane olovke svakako je najosobnije što jedna osoba u verbalnoj komunikaciji može dati drugoj. A pismo u poštanskom sandučiću, pretrpanom računima i reklamama, svakome izmami osmijeh na lice.

Početkom školske godine započeo je mali projekt dopisivanja učenika hrvatske nastave u Švicarskoj s njihovim vršnjacima u Republici Hrvatskoj. Tako su izmjenjivali školska iskustva, interese, slobodne aktivnosti, omiljene filmove, glazbu, sport, kako i gdje provode praznike, i mnoge druge teme koje okupiraju njihove znatiželjne umove. Posebnost ovog dopisivanja je što učenici u Švicarskoj pišu na hrvatskom jeziku, dok hrvatski prijatelji odgovaraju na njemačkom, obostrano si obogaćujući vokabular i gramatiku te učeći jedni druge.

Stoga se želimo na suradnji zahvaliti nastavnicima njemačkog jezika u OŠ Čakovci i OŠ Ivana Brlić Mažuranić iz Strizivojne, posebno njihovoj pedagoginji Zorici Banjanin.