Autor: Božica Matak

Za učenike, roditelje, učiteljicu i druge zainteresirane za hrvatsku nastavu u Schaffhausenu i Neuhausenu, izreka iz naslova ima svoje pravo, pozitivno  značenje.

Kraj ove nastavne godine obilježili smo na dva zanimljiva načina.

U subotu, 13.lipnja bili smo na cjelodnevnom izletu. Dvadeset učenika i 13 odraslih imalo je malo kružno putovanje sjevernim  dijelom Švicarske.

Putovali smo javnim prijevozom, što je bila zanimljivost za većinu djece i roditelja, koji najčešće putuju osobnim automobilom.

Najprije  smo vlakom putovali do Winterthura i posjetili „Technoramu“.

Trosatni boravak u svijetu znanosti, eksperimenata i mnoštvu zanimljivosti prošao nam je u trenu, tako da je većini bilo žao što nas plan puta već vodi dalje. Taj čarobni svijet probudio je u svima nama želju da ga opet posjetimo i otkrijemo zanimljivosti koje ovaj puta nismo stigli.

Putovanje smo nastavili vlakovima do malog, idiličnog mjesta Steckborn, smještenog na spoju  Rajne i Bodenskog jezera.

Čekajući svoje sljedeće prijevozno sredstvo – brod, vrijeme smo iskoristili za opuštanje i sunčanje uz kavu, sladoled ili sl., jer nam je nakon višesatnog hodanja upravo to bilo i potrebno.

Sljedećih dva sata putovanja proveli smo na brodu, koji nas je polako približavao našem cilju, povratku u Schaffhausen. Uživali smo u idiličnim slikama obala Rajne, u bogatstvu zelenila i opuštenoj atmosferi.

Umorni, ali zadovoljni i dobro raspoloženi, vratili smo se u Schaffhausen sa zaključkom da nam je dan preletio i da nešto slično treba, a što drugo, nego ponoviti.

Naša druga zanimljivost je kratak, pisani, slikani i fotografirani  pregled našeg cjelogodišnjeg rada.

Uz ponešto tehničkih problema i prepreka, 20. lipnja izašao je Godišnjak HN Schaffhausen/Neuhausen. Simboličnog je naslova „90 minuta“, jer toliko tjedno traje hrvatska nastava. Ovaj godišnjak je svojevrsni  nastavak lista, koji je 2012. i 2013. izdala učiteljica Helena Hrman s učenicima iz Neuhausena.

Ciljevi izdavanja godišnjaka su ostavljanje uspomene na hrvatsku nastavu učenicima i roditeljima, ali i određena  promocija te nastave.

Dan nakon izlaska iz tiska, 21.lipnja, na tradicionalnom „Misijskom pikniku“ u Schaffhausenu, učenici i učiteljica su okupljenima predstavili svoje djelo.

U godišnjaku smo fotografijama, likovnim i literarnim radovima predstavili svakog učenika hrvatske nastave i izdvojili najvažnija događanja. Uključili smo i roditelje i objavili ankete koje smo s njima proveli, te svima poslali poruku o potrebi učenja hrvatskoga  jezika.

Bilo je zanimljivo promatrati znatiželju na licu svakoga, kome je „90 minuta“ došao u ruke. Bio je to najprije letimičan pregled stranica i trenutno oduševljenje, jer su u našoj tiskovini svima poznata imena i lica, prijatelji i prijateljice, rodbina.

Za čitanje i detaljnije proučavanje treba ipak više vremena, pa su mnogi naš godišnjak ponijeli kući.

Nakon očitog zadovoljstva i zanimanja čitatelja za našu tvorevinu, nije nam žao truda, dosta sati rada, pa i nekoliko neprospavanih noći, provedenih u pripremi  našeg  „šećera na kraju“.

Zahvaljujem svima koji su pomogli da se ove naše aktivnosti realiziraju.