Autor: Božica Matak

„Stigao nam prosinac, stižu dani sveti, pa naša blagdanska priča može započeti...“stihovi su kojima smo započeli predstavu povodom dočeka svetog Nikole u Stettenu, 05.prosinca. 28 malih i većih glumaca – učenika hrvatske nastave u Schaffhausenu i Neuhausenu  imalo  je na pozornici dvostruke, a neki i trostruke uloge. U jednom dijelu bili su žive kulise, a u drugom likovi iz priče.Tako smo imali snjegovića i božićne jelke, koji su  progovorili, pospane pastire koje je anđeo probudio, kraljevsku obitelj i mnogo različitih likova iz bajki, kao i voditelje-moderatore cijele priče. Svi su se oni pitali što je najvažnije u životu. Plava vila koja se pojavila u prinčevom snu, podsjetila nas je da je najvažnije da budemo dobri i zahvalni za sve što imamo i dobivamo.

A na kraju blagdanske priče mali solo pjevači uz podršku zbora, pjevajući „Zvoni zvon din, din, don, dobre vijesti stižu, bijeli snijeg skriva brijeg Božić nam je blizu, prvi mraz sjeća nas, Nikola će doći...“doveli su na pozornicu i svetog Nikolu u pratnji Krampusa. Bilo je tu i malih plesača koje je publika nagradila velikim pljeskom, a na samom su kraju razdragano i opušteno svi sudionici predstave zapjevali „Sveti Nikola je s nama, godina je prošla dana, čizme naše opet sjaje, kriju slatke zalogaje, sveti Nikola je opet  s nama...“

Uz mnogo pozitivnih reakcija na prikazanu predstavu, koja je po mnogočemu bila drugačija od ranijih,  iskreno se zahvaljujem svim roditeljima koji su se potrudili djeci nabaviti odgovarajuće kostime, Misijskom vijeću Schaffhausena i fra Miki Stojiću na dobroj suradnji, a posebna zahvala Marku Juriću i Jadranki Ruklić na fotografiranju.

I na kraju, posebno pohvaljujem sve učenike za trud i prihvaćanje učiteljičinih kritika, jer je rezultat bio vidljiv na licima cijele dvorane. Osmijeh, zadovoljstvo, ponos.

Hvala i odličnoj publici!

Nikolinje u Schaffhausenu

U dvorani u Stettenu blizu Schaffhausena bila je 5.12.proslava Nikolinja. Program učenika Hrvatske dopunske škole počeo je oko 19.30. Naš nastup je bio tako napravljen da su sva djeca bila cijelo vrijeme na pozornici. Cijela predstava zvala se „Blagdanska priča“, a sastojala se od nekoliko igrokaza. Igrokazi su se zvali: Snjegović u kaputu, Božićni ukras, Razgovor s pastirima i Što je najvažnije.

Voditelji su stihovima povezivali igrokaze i tako ih najavljivali. Za vrijeme predstave nije bilo nikakvih pauza, a nije ni predugo trajala, što se meni  jako svidjelo. Najsvjetliji dio predstave bili su mlađi učenici, koji su na kraju pjevali, a to se publici jako svidjelo.

Meni se jako sviđao igrokaz „Što je najvažnije“, u kojem se radilo o princu koji je uz pomoć likova iz bajki (Crvenkapica, lovac, Snjeguljica, maćeha...)pokušao saznati što je najvažnije u životu. Svidjelo mi se jer je dobro glumljeno, smiješno, dobro napisan tekst i ima moralnu poruku.

Publici se naš nastup jako svidio i cijelo su vrijeme pažljivo slušali. Voditelji  i djeca su uradili svoj posao vrlo dobro, čak ako ne i fantastično. Nakon predstave svirala je muzika i ljudi su plesali. Bilo je jako puno ljudi, koji su se jako dobro proveli. Bila je to jedna fantastična i lijepa fešta i nadamo se da će iduće godine biti isto tako.

Gabrijela Terzić, 7.r., Neuhausen

Kometnar mame Kristine:

Djeca su se super uklopila, mala i velika, tako da je svatko znao što treba raditi, gdje mora stati i kad dolazi na red. Predobro je bilo i kostimi su isto bili super. Baš me razveselio njihov nastup. Možete biti ponosni.

Kristina Jagatić