Autor: Božica Matak

Učenici hrvatske nastave iz Schaffhausena i Neuhausena, kao i njihovi roditelji, bili su posljednjih tjedana preokupirani neuobičajenim aktivnostima,  pripremama za doček i prijem gostiju iz I.osnovne škole Vrbovec.  Projekt „Priča o srcima“ time se približavao svojem drugom dijelu– osobnom upoznavanju učenika iz Vrbovca s učenicima iz Schaffhausena i Neuhausena. Da podsjetimo, prvi dio počeo je prošle školske godine zajedničkom izradom licitarskih srca, koja su učenici iz Vrbovca izradili i pripremili za ukrašavanje, a učenici hrvatske škole u Schaffhausenu i Neuhausenu dali  im završne ukrase i time posebnost. MZOS je na raspisanom natječaju za poticanje međunarodne suradnje škola izabralo taj projektić i financijski pomoglo da učenici iz Vrbovca posjete učenike u Schaffhausenu.

Tako su učenici Mali licitari i medičari iz I.osnovne škole Vrbovec  boravili  u Schaffhausenu  od 2.do 5.travnja 2016., osobno upoznali učenike hrvatske škole iz Schaffhausena i Neuhausena, kao i njihove obitelji. U Švicarsku je doputovalo  14 učenika  4.,6.i 8.razreda, te dvije učiteljice. Smještaj im je velikodušno osiguralo 10 obitelji u Schaffhausenu, Stettenu i Uhwiesenu. Djelić domovine spakirali su u tri velika kofera, pa su poklanjali svoje rukotvorine- licitarska srca i svijeće, vrbovečke suvenire, turističke promotivne materijale, promotivne materijale PIKa Vrbovec, hrvatske slatkiše i druge sitnice koje podsjećaju na Hrvatsku. Tako su i na taj način bili pravi promotori svojega grada, kraja i domovine Hrvatske.

Četverodnevni boravak u Švicarskoj bio je vrlo sadržajan i raznolik. Dio boravka proveli su na zajedničkim izletima i tako doživjeli ljepote slapa na Rajni, upoznali  gradić Schaffhausen, Neuhausen,  Stein am Rhein, luku u Konstanzu i Kreuzlingenu i dio Zuricha. Vozili su se brodom, vlakovima i autobusima. Svaki novi korak nečime ih je oduševljavao.  U nedjelju poslijepodne bili su na misi u crkvi St.Peter u Schaffhausenu, a nekoliko učenica svojim je čitanjem sudjelovalo u samom misnom obredu. Nakon mise u crkvenoj dvorani je u suradnji s Misijom pripremljeno  zajedničko druženje. Učenici iz Vrbovca predstavili su se prisutnima 6-minutnim filmom o gradu Vrbovcu, školi i izradi licitarskih srca, svijeća...Podijelili su i različite promotivne materijale. Ponedjeljak prijepodne za sve učenike bio je posebno uzbudljiv. Učenici-gosti su zajedno sa svojim učenicima-domaćinima bili na švicarskoj nastavi. Švicarski učitelji bili su za to pripremljeni i svi su srdačno primili goste, pa i pripremili dodatne materijale, kako učenicima-gostima u slučaju nerazumijevanja sadržaja ne bi bilo dosadno. A učenici-domaćini imali su toga dana važnu ulogu u svojem razredu. Bili su pravi prevoditelji, kada je to zatrebalo. Svima je to bio poseban doživljaj, ali o tome u jednoj drugoj priči.

 U utorak ujutro obitelji – domaćini ispratili su svoje goste na kolodvoru u Schaffhausenu. Bilo je gotovo nevjerojatno s koliko  topline roditelji ispraćaju te svoje nove male prijatelje, kao da ispraćaju članove svoje obitelji. Mnogo se pozitivnih emocija skupilo tih dana u svima nama, pa je bilo i suza među djecom, ali i odraslima. No, mislim da su to više bile suze radosnice kojima smo pokazivali da smo doživjeli nešto izuzetno lijepo, novo i do sada nepoznato.

Utorak je bio dan proveden u Zurichu. Glava prepunih dojmova i doživljaja, mobitela prepunih fotografija, pomalo  neispavani, učenici su pronašli snage za divljenje svemu što su uspjeli u Zurichu vidjeti, a posebno ih je, kao i svu djecu, oduševio svijet igračaka u trgovini Franz Karl Weber. Odmarali su se u koordinacijskom uredu  u Dietikonu, upoznali učenike i učiteljicu Hrvatske nastave u Opfikonu. Bilo je zanimljivo promatrati učenike s jedne i druge strane, koji su se s nevjericom promatrali. Vrbovčani izmoreni od prethodnih dana, a učenici iz Opfikona pomalo nepovjerljivi u viđeno. No, male motivacijske nagrade prizvale su ih u stvarnost, pa su odgovarali na poneka pitanja o viđenom filmu, kao i o čudnim pridošlicama iz Vrbovca. Najveća je šteta što nismo imali dovoljno vremena za neka bolja upoznavanja, jer sigurno bi rezultirala i kojim prijateljstvom. U večernjem vlaku za Zagreb opet se pojavio novi adrenalin, nestrpljenje da se što prije vidi svoje najmilije i da im se ispriča kamo ih je odvela naša priča o srcima i što su zahvaljujući njoj doživjeli.

Spavanje i druženje kod obitelji-domaćina, zajednički ručkovi i večere, stvaranje novih prijateljstva, komunikacija na njemačkom i hrvatskom jeziku dio su boravka, koji je svaki učenik tih dana doživio na svoj način, kao što je i svaka obitelj u koju su došli po nečemu drugačija. No, ono što je tih dana svima bilo zajedničko su velika srca, razdraganost, oduševljenje, zainteresiranost za sve aktivnosti,kao i poseban adrenalin koji nas je nosio do samog kraja ta četiri vrlo sadržajna dana, koja su svima bila prekratka. Svi ciljevi ovog projekta su višestruko ostvareni, ali on ipak još nije završen. Sada je gotovo sigurno da sljedeće godine Schaffhausen uzvraća posjet Vrbovcu.  Do tada će sve sudionike ovog projekta, djecu i odrasle, ispunjavati  ovo novo, do sada nepoznato, bogatstvo.

Zahvaljujem svima u Schaffhausenu i izvan njega, koji su na bilo koji način pomogli u realizaciji ovog našeg velikog pothvata, a posebno domaćinima Vrbovčana -obiteljima Helene Bukovac, Božane Čavka, Diane Kovačević Weiss, Katarine Kušanić, Ivice Perkovića, Jadranke Ruklić, Sniježane Lončar, Ane Mršić, Katarine Petrić i Jadranke Muža. Posebna zahvala gospođi Heleni Bukovac na pomoći na svim našim izletima. Toliko veliko srce svih obitelji i sve ono što se ovih dana u njemu zbivalo, najveće vrijednosti ove naše priče, kao i trud oko svakog trenutka provedenog sa svojim gostima, ne mogu se izreći riječima. Treba se doživjeti.

Može se samo reći: VELIKO HVALA SVIMA!