Autor: Lea Kranjčić

U sklopu natječaja Hrvatska žena - jučer, danas, sutra, učenici hrvatske nastave u Churu, Sargansu, Buchsu(SG) i Spreiteinbachu istražili su i razgovarali, sa svojim bakama i  majkama, o tome kako je ženama bilo nekad, kako im je danas, te su također zamislili što i kako bi moglo ženama biti u budućnosti. Svoja  su saznanja i razmišljanja pisano i likovno izrazili, što možete pročitati te pogledati ispod.

Nekada su hrvatske žene radile kućanske poslove i pretežno se bavile djecom. Nisu imale kućanske aparate ili neka pomagala kao na primjer; perilicu rublja i perilicu suđa, već su ručno prale rublje i suđe. Umjesto usisavača , imale su metlu i lopaticu te s njima čistile kuću.

Žene u Hrvatskoj nisu imale pravo glasa do 1945. godine. Većina žena nije studiralo te su  pohađale najviše četiri do osam razreda škole. Nekada se žene nisu bavile javnim, državnim ili političkim poslovima te nisu radile pretežno muške poslove kao automehaničar ili vozač autobusa. Žene u  prošlosti,a i danas, imaju manje plaće od muškaraca i ako rade isti posao.

Danas su pretežno sve žene školovane i završavaju minimalno srednju školu, a većina završava fakultete. Žene su prisutne u javnom, državnom, političkom, društvenom i sportskom životu. Današnje žene imaju manje vremena za djecu, ako se žele baviti karijerom i teško im je uskladiti obiteljski i poslovni život. Puno je poznatih uspješnih žena u političkom, društvenom i sportskom području kao što su predsjednica Kolinda Grabar- Kitarović, Sandra Perković, Blanka Vlašić i Janica Kostelić. Žene danas imaju veću mogućnost napretka u karijeri te imaju veću potporu obitelji.

Mislim da će u budućnosti plaće za ženske i muške osobe u istom poslu biti jednake. Možda će postojati roboti koji će raditi skoro sve kućanske poslove kao na primjer: usisavati kuću, stavljati suđe u perilicu suđa, a rublje u perilicu rublja i kuhati. Žene će biti ravnopravne s muškarcima u svemu. Također, smatram da će ženski nogomet biti jednako bitan i poznat kao i muški te da će žene uspjeti uskladiti obiteljski i poslovni život.

Ana Starčević, 6.r., HN Sargans

Hrvatske su se žene u prošlosti isključivo bavile obitelji i kućanskim poslovima. One koje su bile zaposlene, primale su manje plaće od muškaraca. Žene su manje bile školovane, rijetke su završavale škole i fakultete.

Žene na selu su pretežno radile na polju, uzgajale su stoku i podizaledjecu.Nisu imale kućanska i druga pomagala kao na primjer danas, perilica rublja i perilica suđa. Nekada su žene ručno prale odjeću i suđe, nisu imale ni usisavač prašine.

Isto tako, žene se prije nisu baš bavile javnim, državnim i političkim poslovima te nisu radile pretežito muške poslove kao automehaničar ili vozač autobusa.

Žene u Hrvatskoj nisu imale pravo glasa do 1945. godine. Bilo je žena koje su bile uspješne u svojim poslovima, ali puno manje nego danas.

Danas su žene pretežno školovane i fakultetski obrazovane. Sve su više prisutne u političkom i društvenom životu, što vidimo na primjeru današnje predsjednice Republike Hrvatske. Žene su uspješne u većini poslova kojima se bave. Današnjoj ženi teško je uskladiti obiteljski i poslovni život. Hrvatskih žena danas ima sve više na čelnim pozicijama u kompanijama, uspješnih znanstvenica, doktorica, odvjetnica, sportašica i tako dalje.

Mislim da će u budućnosti sve više žena biti visokoobrazovano i da će voditi uspješne karijere, a isto tako će voditi i uspješan obiteljski život.

Marija Starčević, 5.r., HN Sargans

Od postanka svijeta pa sve do danas, uloga žene je uvijek ista. Podijeljena je na uloge majke, supruge i radnice.

Uloga žene kao majke kroz vrijeme je većinom ostala ista- voljena i poštovana, dok se uloga žene kao supruge kroz vrijeme i mjesta, mijenjala. Bilo je svega, od poštovanja do nepoštovanja, iskorištavanja... Ženina uloga kao radnice, podijeljena  na poslove u domu i izvan njega (radno mjesto), također se mijenjala tijekom vremena.

U prošlosti su žene većinom bile kod kuće, brinule o odgoju djece i kućanskim poslovima (kuhanje, čišćenje, pranje), rijetko su radile u državnim ili privatnim tvrtkama. Današnja žena ima sve veću obavezu i u društvu, obitelji i poslu. Žena je sve više izložena stresu, ali ona je i jača te se sve više čuje glas žena u svijetu.

U budućnosti, ženama će važnu ulogu u životu imati posao, nakon toga slijedit će uloga majke i na kraju supruge, i to zato jer su današnje žene dovoljno snažne da mogu  i rađati i raditi i odlučivati.

Iva Kuhač, 6.r., HN Chur

Moja baka je išla samo u osam razreda škole. Kao djevojka, morala je pomagati svojoj mami u kući, vrtu i čuvati braću i sestre. Kada se udala, rodila je moju mamu, tetu i dva ujaka. Morala se brinuti za domaćinstvo i odgoj djece.

Moja mama je također morala pomagati svojoj mami, ali je išla i u školu. Završila je srednju školu, htjela je studirati, no, roditelji je nisu pustili daleko od kuće. Kasnije se udala, rodila moju setru, brata i mene. Ona uz brigu u kućanstvu, odgoj djece još radii u hotelu.

Ali, vremena se mijenjaju... Ja imam posve drukčije djetinjstvo. U svoje slobodno vrijeme idem na trčanje, plivanje, skijanje i u šetnju. Rado se družim sa svojim prijateljicama. Provodim i puno vremena s roditeljima. Dva put godišnje idemo u Hrvatsku, na moru mi je jako lijepo. Trenutno idem u šesti razred švicarske nastave te također i šesti razred hrvatske nastave. Želim završiti dobru školu kako bih mogla lijepo živjeti, puno putovati i imati veliku obitelj.

Moja želja je da budem dobra majka, domaćica i uspješna poslovna žena.

Lea Mišukić, 6.r., HN Chur

Teško mi je vjerovati kada slušam bakine priče o tome kako je živjela njezina mama, moja prabaka. Najprije me šokiralo to što nije bilo struje, nije bilo ni televizije, a kamo li računala, mobitel da ni ne spominjem, stvari bez kojih je danas nemoguće zamisliti svakodnevicu.

Moja prabaka je završila samo četiri razreda osnovne škole, naučila je čitati i pisati što u ondašnje vrijeme mnogo žena nije znalo. Prabaka nije imala posao, nije dobivala plaću, već je cijeli dan radila poslove u kući i polju. Ručno je prala rublje i suđe, kuhala je, čistila i kopala vrt. Brinula je o djeci, kupala ih je u koritu jer nije bilo kupaone kao danas.

Za razliku od prabake, u bakino doba je bilo struje, baka je radila i primala plaću. Uz to je i kuhala, čistila, kopala vrt, brinula o djeci. Danas baka ima perilicu rublja i ne mora više prati rukama. Također ima i televiziju, računalo i mobitel, pa se tako možemo čuti, što je prije bilo nemoguće.

Mojoj majci je  današnje vrijeme puno lakše obavljati kućanske poslove zbog tehnologije. Ona je zaposlena, prima plaću te se još brine za obitelj, kuha, čisti. Također, moja mama ima puno više vremena za obitelj i kave s prijateljicama.

A ja? Ja želim završiti dobru školu da mogu puno više vremena posvetiti svojoj obitelji i svojoj djeci te da mogu puno putovati. Nadam se da će se u mojoj budućnosti još lakše živjeti jer se život žena stalno mijenja.

Lorena Čačija, 7.r., HN Chur

U prošlosti žena nije bila cijenjena kao što je zaslužila. Žene nisu išle u škole, umjesto toga, radile su sve poslove u kući, oko kuće, na polju. Brinule su se za djecu i starije članove obitelji, a za to nisu dobile nikakvo priznanje. Nisu imale pravo glasa, rijetko su radile poslove za koje su bile plaćene, a i tada su dobivale manje plaće od muških kolega.

Srećom, žene su se uspjele izboriti za ravnopravnost. Tako danas, i muž i žena rade, zajedno odgajaju djecu, dijele kućanske poslove...

Mislim da je današnjoj ženi teško biti uspješna na poslu, biti dobra majka, domaćica i supruga, ali uz podršku svojih najbližih- žena može sve.

Žene su naučile boriti se, biti jake i vjerujem da će se u budućnosti znati još bolje izboriti za položaj u društvu koji im pripada.

Lorena Krmpotić, 6.r., HN Spreitenbach

S godinama su se način života i prava žena mijenjali. Mnogo toga što je sada ženama normalno, prijašnjih godina nije bilo.

U vrijeme moje bake i prabake bilo je otprilike ovako: u gradovima, a posebno u selima, većina žena nije bila zaposlena u tvornicama, državnim službama i slično. Zbog toga žene  u to vrijeme nisu imale svoje prihode, već su ovisile o svojim muževima ili obiteljima. Veći dio dana provodile su kuhajući, čistile su kuću te su bile s djecom i na polju. Nisu imale puno vremena za sebe, kao na primjer; za njegu, odmor, kino, kazalište, druženja. Uglavnom su živjele u velikim obiteljima gdje je živjelo više generacija te su morale brinuti o svemu.

Danas je puno drukčije. Žene danas rade, imaju svoje prihode te su postale neovisne. Također brinu o djeci, ali im i muž pritom pomaže. Najvažnije je da su žene danas zakonski u svemu ravnopravne s muškarcima. Puno je žena u sudstvu, politici, medicini i obrazovanju.

Nitko ne zna kako će biti u budućnosti, no, nadam se da će sve žene svijeta biti ravnopravne s muškarcima.

Lucija Ratkić, 8.r., HN Spreitenbach

Nekada se ženu nije pitalo, hoće li, ima li volje za napraviti nešto. Ne, ona je morala sve raditi. Kuhati, prati, čistiti- nije smjela birati. Svoje mišljenje je morala zadržati za sebe. „Ako žena vozi, bolje nemoj ulaziti“ bila je uzrečica za kojom su se mnogi povodili. To nije bilo ispravno.

Današnja žena ima snage za sve. Samopouzdanija je i sigurnija u sebe i svoje kvalitete. Drušvo danas priznaje i daje ženi veće povjerenje nego ikada. Žene imaju bolje obrazovanje, imaju više vremena i mogućnosti za vlastito školovanje. Ona je potpuno integrirana u društvo. Poličitke stranke imaju određeni postotak žena u političkom području. No, postoje još neke zemlje koje smatraju ženu „robom“ i ne vide je kao osobu s osjećajima.

Sutrašnja žena će za deset do dvadeset godina biti još jača i sigurnija u svoj rad. Možda će postojati neke zemlje koje će podcjenjivati žene, ali to neće biti toliko izraženo. S godinama će se sve više podizati mišljenje o ženama.

Ružica Barbarić, 8.r., HN Spreitenbach

Žena je nekada bila okrenuta samo domu i obitelji, školu nisu završavale tako da nisu imale mogućnost preseljenja, osim ako presele u grad. Muž je bio zaposlen, no, žene su vodile brigu o kući, djeci te poljoprivrednim poslovima. Žene su prije imale više poslova i zadataka koje su morale obavljati bez podrške tehnologije kao što imaju današnje žene.

Žena je danas vrlo samostalna i ravnopravna muškarcu, teži napretku i nadasve je moderna. Ona može sve, voditi zemlju, voziti autobuse, raditi u građevini- više joj ništa nije strano, ali ni zabranjeno.

A kakva će žena biti sutra, to ćemo vidjeti i proživjeti same. Same ćemo izgraditi svoj život pa tako i budućnost. Jer žena je čudo!

Sara Sokoli, 5.r., HN Buchs (SG)