Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj i ove je godine organizirala međunarodni likovno-literarni natječaj pod nazivom „Hrvatska žena – jučer, danas, sutra“ na koji su se javili i učenici hrvatske nastave u Švicarskoj.

Učenici su iznosili svoja mišljenja o tome kako je bilo biti žena prije stotinu godina, kako je to danas te su pokušali zamisliti kako će se žene ponašati i što će raditi u sljedećem stoljeću. O tome su razgovarali i sa svojim majkama, bakama i rođakinjama koje su im kroz vlastito iskustvo mogle predočiti stanje žena u društvu, obrazovanju, na poslu i kod kuće nekada i danas.

Proglašenje pobjednika bilo je u travnju 2016. godine, a među mnogobrojnim pristiglim radovima, možemo se pohvaliti kako su naši učenici zauzeli visoka mjesta i priznanja:

Literarni radovi:

3. mjesto: Lorena Cacija, 7.r, HN Lenzerheide (učiteljica Lea Kranjčić)

Likovni radovi:

1. mjesto: Magdalena Knežević, 8.r., HN Buchs (učiteljica Lea Kranjčić)

2. mjesto: Lorena Lovrinović, 6.r, HN Wohlen (učiteljica Dunja Mlinjarić)

3. mjesto: Dora Samarin, 7.r., HN Adliswil (učiteljica Jadranka Kovačević)

                  Leoni Pleša, 5.r., HN Arbon (učiteljica Danijela Babić)

Lorena Cacija, 7.r., Hrvatska nastava u Švicarskoj Konfederaciji, nastavno mjesto -Chur
Mentorica: Lea Kranjčić

HRVATSKA ŽENA- JUČER, DANAS, SUTRA

Teško mi je vjerovati kada slušam bakine priče o tome kako je živjela njezina mama, moja prabaka. Najprije me šokiralo to što nije bilo struje, nije bilo ni televizije, a kamo li računala, mobitel da ni ne spominjem, stvari bez kojih je danas nemoguće zamisliti svakodnevicu.

Moja prabaka je završila samo četiri razreda osnovne škole, naučila je čitati i pisati što u ondašnje vrijeme mnogo žena nije znalo. Prabaka nije imala posao, nije dobivala plaću, već je cijeli dan radila poslove u kući i polju. Ručno je prala rublje i suđe, kuhala je, čistila i kopala vrt. Brinula je o djeci, kupala ih je u koritu jer nije bilo kupaone kao danas.

Za razliku od prabake, u bakino doba je bilo struje, baka je radila i primala plaću. Uz to je i kuhala, čistila, kopala vrt, brinula o djeci. Danas baka ima perilicu rublja i ne mora više prati rukama. Također ima i televiziju, računalo i mobitel, pa se tako možemo čuti, što je prije bilo nemoguće.

Mojoj majci je današnje vrijeme puno lakše obavljati kućanske poslove zbog tehnologije. Ona je zaposlena, prima plaću te se još brine za obitelj, kuha, čisti. Također, moja mama ima puno više vremena za obitelj i kave s prijateljicama.

A ja? Ja želim završiti dobru školu da mogu puno više vremena posvetiti svojoj obitelji i svojoj djeci te da mogu puno putovati. Nadam se da će se u mojoj budućnosti još lakše živjeti jer se život žena stalno mijenja.