Da hrvatski iseljenici rado koriste rijetke prilike za druženjem, posebno u božićno vrijeme, već je naglašeno u prethodnim člancima. Zapadni svijet ubrzan je i nudi nove prilike pri čemu ponekad zaboravljamo na ono najbitnije - zajedništvo.

Toga su itekako svjesni učitelji Hrvatske nastave koji žive i rade u udaljenim švicarskim kantonima, stoga svake godine u prosincu odaberu jedan švicarski grad u kojemu uz čašicu razgovora, šalicu kuhanog vina i pokoji švicarski specijalitet razmjene dojmove, planiraju nastavu, daju jedni drugima ideje i - uživaju u društvu kolega. Tako smo ove godine odlučili malo više putovati, sve do Montreuxa, grada jazza i rocka, predivnih vrtova, s pogledom na dvorac Chatelard i Ženevsko jezero. Neke su učiteljice kupile unikatne božićne ukrase, druge su se sladile poznatim sirom raclette, a sve su se željele fotografirati pred kipom F. Mercuryja na živopisnoj promenadi koja je ovih tjedana pretvorena u mali božićni grad koji miriši po siru, pečenim kestenima, punču i radosti kakvu samo božićni duh može stvoriti.

I vama, dragi čitatelji, želimo puno lijepih blagdanskih trenutaka u zajedništvu s vašim najdražima!