Jeste li znali da se u svijetu obilježava i Svjetski dan palačinki? Niste? Onda je ovo pravi prilog za vas jer ćete čitajući dalje doznati neke zanimljivosti o palačinkama.

U zemljama engleskog govornog područja 17. veljače obilježava se kao Svjetski dan palačinki (Pancake day). Na taj dan često se organiziraju i utrke na kojima se natjecatelji utrkuju i istodobno prevrću palačinke u zraku iz tave na kojoj se peku. Dugu tradiciju imaju i tzv. kuće palačinki ili Crêperie, restorani u kojima se poslužuju isključivo palačinke u najrazličitijim varijantama, a kultura takvih restorana najrazvijenija je u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Na satu smo doznali da su palačinke zapravo preteča današnjeg kruha te da se jedu još od najstarijih vremena. Najstariji recept za palačinke pronađen je u jednoj engleskoj kuharici iz davne 1439. godine. Palačinkama su se sladili i stari Rimljani, a punili su ih slanim i slatkim nadjevima. Kažu da je prve palačinke pekao kuhar pape Gelasija u 5. stoljeću kako bi nahranio gladne hodočasnike.

Palačinkom oko svijeta

Gotovo svaka zemlja svijeta ima neku svoju inačicu palačinki. Dolaze u najrazličitijim oblicima s bezbrojnim vrstama punjenja. Temeljna smjesa uvijek sadrži brašno, mlijeko i jaja, a razlikuju se po omjerima temeljnih sastojaka te po dodacima maslaca ili margarina, praška za pecivo ili kvasca.

Tipična engleska palačinka je tanka i lagana, a često se poslužuje s limunom i šećerom ili šećernim sirupom. U Škotskoj i Irskoj palačinke su nešto deblje, dodaje im se prašak za pecivo i peku se na ravnoj ploči za pečenje. U Americi su palačinke posebno popularno jelo, a najčešće se jedu za doručak, prelivene javorovim sirupom. U Francuskoj i Italiji palačinke su značajno elegantnije, tanje i prozračnije, gotovo čipkaste. U Francuskoj ih zovu crepes, a u Italiji crespelle, a jednako se često izvode u slatkim i slanim varijantama. U Poljskoj i Rusiji popularne su blini - male palačinke od heljdinog brašna koje se često poslužuju uz skutu, kavijar i dimljeni losos. U Švedskoj popularna palačinka naziva se Raggmunk – radi se o slasnoj palačinki od krumpira koja se poslužuje sa slaninom i brusnicama. U Finskoj se palačinke Pannukakku peku u pećnici i poslužuju s tučenim slatkim vrhnjem i voćem. Austrijske Palatschinken i Njemačke Pfankuchen nalikuju našim domaćim palačinkama, a najčešće se nadijevaju džemom od marelica, jagoda, šljiva i čokoladom. Tanka palačinka od brašna i vode u Kini se zove bao bing i redovito ide uz poznatu pekinšku patku. U Indiji su palačinke značajno drugačije nego što smo mi navikli. Zovu ih Dosas, hrskave su, a pripremaju se značajno kompleksnijim postupkom od riže i crne leće. Često se poslužuju s chutneyjem, kiselim krastavcima i curryjem. Arapska i marokanska verzija palačinke naziva se baghrir i jedna su od rijetkih inačica palačinki u koje se stavlja kvasac. Mogu se raditi sa i bez jaja, a najčešće se prelijevaju smjesom maslaca i meda. Meksičke palačinke ili tortilje napravljene su od kukuruznog brašna i možda su i najčešće jelo na stolovima stanovnika te zemlje.

A kakve su hrvatske palačinke?

Malo učenika je znalo kako izgledaju tradicionalne hrvatske palačinke. Neki su ih probali kod bake u Hrvatskoj, a bile su  punjene svježim kravljim sirom, domaćim pekmezom od šljiva ili orasima te prelivene kiselim vrhnjem i zapečene u pećnici.

Nakon što smo doznali zanimljivosti o palačinkama, morali smo provjeriti domaću zadaću. Naime, domaća zadaća bila je mnogima jedna od najdražih i najlakših. Na sljedeći sat učenici su trebali donijeti nekoliko palačinki s nadjevom koji najviše vole. Možete samo jednom pogađati kakvih je palačinki bilo najviše. Naravno, s Nutellom . No bilo je i onih koji su donijeli palačinke s domaćim pekmezom, kakaom ili pak šećerom. Nestale su u trenu. U galeriji pogledajte kako nam je bilo zabavno na satu, a učenici iz Balgacha su napravili i zanimljiv plakat o tom, osobito djeci, najdražem jelu.

 P.S. Znate li kako se zove ona posljednja palačinka na tanjuru koju nikako da netko uzme i pojede? Kažu da se kao i svi posljednji komadići hrane na zajedničkom pladnju, zove – "stidak".  Toga kod nas nije bilo…